Izidor Kršnjavi je 1893. godine u svojstvu predstojnika (današnjim rječnikom ministra) Odjela za bogoštovlje i nastavu, a na temelju tadašnjeg sveučilišnog zakona, dao odvojiti studij arheologije od studija povijesti umjetnosti na ondašnjem Mudroslovnom (danas Filozofskom) fakultetu zagrebačkog Sveučilišta. Tim je aktom postavljen temelj studiju arheologije u Hrvatskoj kao zasebnoj znanstveno-nastavnoj sveučilišnoj disciplini. Iako se arheologija učila na zagrebačkom Sveučilištu i prije, u kombinacijama s poviješću umjetnosti, klasičnom filologijom ili poviješću, 1893. godinu obilježavamo kao početak samostalne arheološke nastave. Na tako dugačku tradiciju studija arheologije možemo biti ponosni jer je i u svijetu, kad je riječ o arheološkoj znanosti, malo takvih obljetnica.
Portret Izidora Kršnjavog (1845-1927)
U početnim je godinama studij arheologije vodio Josip Brunšmid, koji je 1896. godine izabran za izvanrednog te 1902. godine za redovitog profesora arheologije. Njegovim istodobnim djelovanjem na fakultetu i u Narodnom (danas Arheološkom) muzeju u Zagrebu (a po ondašnjem pravilu dužnost profesora arheologije i ravnatelja Muzeja obavljala je jedna osoba), priskrbio je Josipu Brunšmidu titulu utemeljitelja arheološke znanosti u Hrvatskoj. Brunšmida je 1924. godine naslijedio njegov učenik Viktor Hoffiller koji je svoju dužnost isto tako uspješno obavljao gotovo trideset godina, naime do 1951. godine. Posebno je zanimljivo istaknuti kako je Hoffiller u okviru studija arheologije uspio angažirati i više suradnika. Tako se započelo s predavanjima različitih kolegija iz više arheoloških znanstvenih grana, iz čega su se zatim razvile samostalne katedre (Katedra za prapovijesnu arheologiju, Katedra za klasičnu arheologiju, Katedra za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju, Katedra za opću srednjovjekovnu i nacionalnu arheologiju, Katedra za arheometriju i metodologiju). Katedra za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju osnovana je 1953. godine.
Josip Brunšmid (1858-1929)
Nakon Drugoga svjetskog rata dužnost ravnatelja Arheološkoga muzeja u Zagrebu, odvojila se od dužnosti profesora arheologije na Filozofskom fakultetu.
Viktor Hoffiller (1877-1954)
Studiranje arheologije od samog je početka zanimalo mlade ljude koji ne samo da su u visokom prosjeku uspješno diplomirali, nego se više njih posvetilo i znanstvenom radu, radeći na magisterijima i doktoratima.
Na kraju se čini primjerenim i aktualnim citirati najzaslužnijeg i najslavnijeg hrvatskog arheologa don Franu Bulića koji je u jednom pismu napisao ove riječi: “…čuje se ponegdje da je naš narod malen, te da je za nas klasični i humanistički odgoj još luksuz koji sam po sebi mogu priuštiti samo veliki narodi. Nije to nikako tako, dapače ću reći da je po meni, gotovo obratno.” (pismo je objavljeno u Forumu 7-9, Zagreb 2003, str. 1116-1120).
Don Frane Bulić i sir Arthur Evans ispred Jupiterovog hrama u Splitu 1932. god.
DIPLOMSKI RADOVI ZA STJECANJE TITULE MAGISTAR / MAGISTRA ARHEOLOGIJE