Preddiplomski studij rimske provincijalne arheologije

Rimska provincijalna arheologija istražuje materijalnu kulturu provincija rimskoga Carstva pri čemu arheološki artefakti i povijesni izvori služe kao ishodište za kulturnoteorijske interpretacije. Istraživanjem rimske arheologije pojedinih provincija omogućava se i bolje razumijevanje funkcioniranja rimskog imperija kao cjeline. Tijekom preddiplomskog studija arheologije studenti mogu kroz nastavne kolegije, proseminare, vježbe, posjete muzejima, terensku nastavi i ekskurzije usvojiti osnovna znanja o razvoju antike na Mediteranu općenito te posebno u Iliriku u kojem je taj razvoj započeo grčkom kolonizacijom srednjedalmatinskih otoka i obale.

Studentima se omogućava usvajanje znanja i razumijevanja ne samo o ustroju rimske vojske i njenoj ulozi u  osvajanju i čuvanja osvojenih teritorija, nego i o različitim aspektima romaniziranja i romanizacije koje su Rimljani provodili uz pomoć organizirane gradske uprave, te o posljedicama koje su nove prilike donijele autohtonom stanovništvu.

MBP_rimska_diploma

Rimska vojnička diploma na kojoj je zabilježeno ime Marsonije (Marsunnia), datum izdavanja diplome je 09. februara 71., pronađena je 1997. god., a čuva se u Muzeju Brodskog Posavlja

Studenti mogu steći i kompetencije koje im omogućavaju ciljano sakupljanje podataka, njihovu pravilnu interpretaciju, kao i utemeljenu argumentaciju što su nužne vještine za pisanje proseminarskog rada.

Vježbe koje se provode u arheološkom praktikumu omogućavaju da studenti, i međusobno, i s nastavnicima, komuniciraju stručne informacije i ideje o pokretnom arheološkom materijalu, te iznose probleme iz struke i predlažu rješenja.

Tijekom preddiplomskog studija arheologije studenti mogu dobiti uvid u široki raspon metodološkog instrumentarija rimske provincijalne arheologije. Praktična nastava na arheološkom terenu rimskog legijskog logora Tilurija studentima omogućava usvajanje znanja iz suvremene dokumentacije pokretnih i nepokretnih nalaza.

Preddiplomski studij ranokršćanske arheologije

Područje arheologije koje istražuje i proučava najranije materijalne ostatke kršćanskog porijekla naziva se ranokršćanska arheologija. U istraživanjima ovog područja ne služe se stručnjaci samo arheološkim metodama i disciplinama, nego i nekim drugim znanostima. Tako se, da navedemo samo neke, zbog snažne povezanosti s religijskim djelovanjem arheologija ranokršćanskog razdoblja koristi saznanjima iz ranog razdoblja kršćanskog nauka kojeg proučava više teoloških grana. Osim teologije, ranokršćanskoj arheologiji pomažu i neke povijesne discipline, prije svega one koje poznaju i proučavaju povijesne prilike koje su prethodile Kristovom rođenju, kao i sve povijesne prilike nakon toga vremena odnosno do kraja ranokršćanskog razdoblja.

Vojnić 1997

Kasnocarska grobnica iz Vojnića, snimljeno neposredno nakon otvaranja 1997. god.

Na preddiplomskom studiju arheologije studenti na predmetu Uvod u ranokršćansku arheologiju mogu steći osnovna znanja o kulturi kasne antike s posebnim težištem na ranom kršćanstvu. Isto tako mogu dobiti osnovna znanja o povijesnim i političkim prilikama u Palestini i u Carstvu vezanim uz početke širenja nove religije. Obrađuje se najraniji razvoj Crkve kao institucije, začeci kleričke organizacije, počeci liturgije i prvi crkveni raskoli. Rasvjetljavaju se uzroci progona kršćana kao i nastanak kulta mučenika. Upoznaju se najraniji ranokršćanski arheološki spomenici i pisana svjedočanstva u vremenu od polovice prvog stoljeća do prvih desetljeća četvrtog stoljeća, odnosno objave milanskog edikta 313. god. Kroz jedan nastavni kolegij, jedan proseminar i terensku nastavu studentima je moguće steći znanja i razumijevanje o predmetu ranokršćanske arheologije, njegovim osnovnim metodama istraživanja kao i uvid u najvažnije spomeničke grupe i njihova ikonografska obilježja.

Vojnić 5

Keramička svjetiljka pronađena u kasnocarskoj grobnici u Vojniću, 4-5. st., crtež: K. Rončević

Diplomski studij rimske provincijalne arheologije

Kolegiji antičke provincijalne arheologije, iako tradicionalno fokusirani na provinciju Dalmaciju, Panoniju i 10. italsku regiju, tijekom studija omogućuju upoznavanje rimske kulture i drugih provincija (afrička, iberijska, galijska, germanska i druge). Vremenski okvir čini početak i kraj vojne i civilne uprave pojedinih provincija, što znači od vremena kasne republike do u razdoblje kasne antike. Pri tome je težište stavljeno na upoznavanje različitosti materijalne kulture pojedinih provincija koja je nastala u interakciji autohtonog stanovništva i utjecaja rimskih pridošlica.

Autohtono stanovništvo koje je dočekalo rimsku okupaciju živjelo je u skladu s prirodnim i klimatskim uvjetima s tek minimalnim intervencijama u okoliš. Jer premda su dobro poznavali ekonomske blagodati koje proizlaze iz trgovine, ostvarivanjem viška proizvodnje s kojom su trgovali nisu mogli stvoriti ekološke probleme. Međutim, napredni rimski građanin netom pristigavši na istočnu obalu Jadrana, odnosno u unutrašnjost, započeo je intervenirati u prostor. Legijski logori, kasteli, promatračnice, a ponajviše rimski grad – koji se gradio uglavnom na mjestu ili u neposrednoj blizini domaćih naselja – trebali su za gradnju i svoj razvoj ogromne količine kamena, drva i gline. Sav se potrebni materijal dobivao iz okolice pojedinih lokaliteta. Za poljoprivrednu proizvodnju uredno se, po ustaljenom rimskom običaju, isparceliziralo plodno zemljište. Počinju se uzgajati sasvim nove poljoprivredne kulture. Osim toga, dolaskom Rimljana, kao središta poljoprivredne proizvodnje počinju, baš kao i drugdje u Carstvu, funkcionirati villae rusticae. Gradile su se luke i pristaništa kako na moru, tako i na rijekama, a svi su se gradovi i naselja povezali brojnim cestama. Osim toga, rimski građani imali su takav standard, ali i običaj da neke prostorije u svojim kućama griju, a bili su naviknuti i na redovito kupanje, za što su bile potrebne velike količine vode i drva za energiju. Tako su sječa šuma, otvaranje kamenoloma, iskorištavanje gliništa, melioracija, navodnjavanje polja uz pomoć kanala i druge intervencije u prostoru bile nužne za napredak koji je donijela antička civilizacija. Međutim, sve su te radnje istovremeno utjecale na i dramatičnu promjenu okoliša.

Slijedom navedenog, rimsku provincijalnu arheologiju odlikuje interdisciplinarnost i to ne samo sa starom poviješću, nego i s određenim prirodnim znanostima.

Tijekom diplomskog studija studenti mogu proširiti stečena znanja i razumijevanje iz dodiplomskog studija o metodološkom instrumentariju rimske provincijalne arheologije na način da se kroz predavanja i seminare osposobljavaju, ne samo u identifikaciji različitih tipova arheoloških artefakata (kiparstvo, slikarstvo, keramika, toreutika, gliptika, staklo, epigrafija i numizmatika), nego i u identifikaciji njihovog porijekla i razvoja, materijala i tehnika izrade. Mogu se steći znanja i razumijevanje o načinu korištenja arheoloških komparativnih metoda u ikonografiji, tipologiji i stilu koji omogućavaju pravilno zaključivanje, rasuđivanje i jasno komuniciranje prikupljenim informacijama.

Putem terenske nastave upoznaju se s graditeljskim nasljeđem, tehnikama iskopavanja, interpretacijom nalaza i nalazišta kao i različitim metodama arheološke prospekcije.

Na terenskoj nastavi, osim savladavanja suvremene metodologije arheoloških iskopavanja i dokumentacije mogu razvijati i, za sudjelovanje u arheološkim iskopavanjima neophodne, socijalne vještine.

Apsolventi diplomskog studija mogu steći kompetencije ne samo o metodama obrade i analize pokretnih i nepokretnih nalaza, nego mogu steći i potrebna znanja i razumijevanja koja mogu primijeniti u istraživanju, prikupljanju podataka i interpretaciji. Stečena znanja studenti mogu primijeniti pri pisanju seminarskih radova i njihovoj prezentaciji, čime se osposobljavaju i za nastavak akademske karijere na doktorskom studiju.

eksperimentalna arheologija

Eksperimentalna izrada replike tarionika iz Tilurija

Diplomski studij ranokršćanske arheologije

Studentima diplomskog studija antičke arheologije mogu proširiti znanje i razumijevanje stečeno na dodiplomskom studiju odgovarajućim kolegijima iz ranokršćanske arheologije. Na diplomskom se studiju proučava materijalna ostavština najranije kršćanske povijesti – u vremenskom razdoblju vladavine cara Konstantina do kraja 6. st. – pri čemu se ona stavlja i u kontekst nekršćanskih (kasnoantičkih) artefakata. Iako se kršćanstvo pojavilo na početku ranog principata, trebala su proći skoro dva stoljeća da bi došlo do stvaranja prve ranokršćanske materijalne kulture. Zbog toga se i početak ranokršćanske arheologije smješta na kraj drugog, odnosno početak 3. st., dakle oko 200. g., dok se njen završetak smješta u mnogo šire vremenske okvire – do šestog, odnosno početka sedmog stoljeća. Uzroci ovoga leže u političkim prilikama u kojima su se našle pojedine zemlje, odnosno geografska područja. Tako se na primjer prodor Arapa 635. god. smatra datumom prestanka funkcioniranja ranokršćanske umjetnosti na Bliskom istoku, Sjevernoj Africi i Iberskom poluotoku. Rano je kršćanstvo doprlo ne samo na teritorij na kojem je vladao Rim, nego se proširilo i u neke druge zemlje, izvan njegovih granica. Tako ranokršćanske tragove bilježimo u Armeniji, Iraku, Gruziji, Krimu, ali i u Irskoj.

Vojnić 3

Brončana križolika fibula pronađena u kasnocarskoj grobnici u Vojniću, 6-7. st., crtež: K. Rončević

Studenti diplomskog studija antičke arheologije mogu proširiti znanja i razumijevanje o kasnoantičkim promjenama u Carstvu nastalima pod utjecajem političkih prilika. To se prije svega odnosi na graditeljstvo koje je iznjedrilo nove umjetničke, arhitektonske i građevinske programe. Diljem Carstva sačuvani su ostaci više stotina ranokršćanskih Crkava kao i arhitektonske plastike i mozaika. Oni sadrže nove koncepte koji se reflektiraju i u pokretnim artefaktima (reljefi, sarkofazi, kiparstvo, umjetnički obrt).

F5685_G1

Natpis sa spomenom proseuche (sinagoge) u Mursi, 3. st., Osijek – Muzej Slavonije

Istraživanje ranokršćanske arheologije metodološki je vezano uz klasičnu i rimsku provincijalnu arheologiju, uz povijest umjetnosti, ali i uz teologiju (crkvena povijest, patristika), judaistiku i bizantinistiku. Zemljopisni okvir ranokršćanske arheologije je Mediteran s tradicionalnim naglaskom na hrvatske ranokršćanske prostore.

vjerovanje iz Osora

Osorski Credo, u svijetu najstariji sačuvani zapis kršćanske vjeroispovijesti u kamenu,  5./6. st.

Kroz predavanja, seminare, terensku nastavu, posjete muzejima i studijska putovanja studenti mogu steći kompetencije koje ih osposobljavaju, ne samo u istraživanju i analizi ranokršćanskih pokretnih i nepokretnih spomenika, nego i u samostalnom rješavanju određenih problema. Studenti mogu usvojiti vještine stručne komunikacije nužne za daljnji znanstveno istraživački rad na doktorskom studiju.

>