Fragmenti
časopis studentskog kluba arheologa filozofskog fakulteta u zagrebu
pompejski ljubavni grafiti
"Da osjećaš Amorov plam, kočijašu, požurio bi još više da vidiš Veneru. Volim mladog Venusta: molim te, podbodi [konja], krenimo. Pio si? Krenimo! Uzmi bič i ošini, prenesi me u Pompeje gdje je moja slatka ljubav!"
(CIL IV, 5092)
Grafiti su se ili urezivali na podlogu brončanom ili željeznom pisaljkom (graphium), ili pak pisali drvenom pisaljkom (calamus) i tintom. Oni snalažljivi u času inspiracije posezali su za bilo čime - čačkalicom, kredom, noktom, ugljenom... Sam jezik grafita jednostavan je i priprost, iako su mnogi pisani u stihovima (najomiljeniji su elegijski distisi, zatim pentametri i heksametri), što vlastitim, što onima slavnih autora (Albija Tibula, Ovidija, Vergilija, čak i Diogena). Zanimljivo je da se uz grafite na latinskom pojavljuju i grafiti na grčkom, što nam govori da su Pompeji bili dinamičan grad u koji su svraćali ljudi iz raznih krajeva.
Najomiljenija tema grafita bez sumnje su gladijatori, kako oni koji su pobijedili, tako i oni koji su pobjegli! Uz to, bili su vrlo omiljeni među ženama, posebno Tračanin Celad, od zlobnika nazivan uzdahom djevojaka (»Suspirium puellarum Celadus traex«) i ukrasom djevojaka (»Puellarum decus Celadus«), te retijarij Krescens, gospodar djevojaka (»Crescens insigniarius Campanus, Crescens puellarum dominus«) i liječnik jutarnjih, noćnih i ostalih djevojaka (»Crescens retiarius, puparum matutinarum, nocturnarum et aliarum medicus«)! Velik broj grafita posvećen je politici i političarima, bilo kao zahvale na izboru, bilo kao lobiranje za izbor određenog kandidata, čije se ime ispisivalo crvenom, a ne crnom tintom. Događalo se, međutim, da kandidate preporučuju osobe diskutabilnog ugleda - tako Marka Cerinija Vatiju preporučuju noćne pijanice, sitni lopovi i oni koji čvrsto spavaju (seri bibi, furunculi, dormientes), a Gaja Polibija dvije lokalne prostitutke, Kukula i Zmirina, što ga je toliko naljutilo da zatražio da se ti grafiti izbrišu! Također se često spominju Neron i njegova žena Sabina Popeja, inače rodom iz Pompeja. Spominju se i glumci Soreks i Akcij, te glumica Histrionica Rotica. Određen broj grafita mogao bi se svrstati pod rubriku »Zanimljivosti«, poput onog koji poručuje prokletom gostioničaru da sam pije svoj kiseliš, zatim jedan koji sve obavještava da je jedna žena iz Puteola rodila petorke, tri sina i dvije kćeri (popraćeno crtežom svinje ili kuje), te (meni osobno najdraži) niz grafita koji mole da se cacatores i stercorarii olakšavaju negdje drugdje! Najpoznatiji komentar tom mnoštvu poruka dao je njihov suvremenik, koji se (savršeno točnim elegijskim distihom) divi zidu koji se nije srušio pod teretom gluposti napisanih na njemu: »Admiror, o paries, te non cecidisse ruinis/ Qui tot scriptorum taedia sustineas«!
Via dell' Abondanza
Pri rekonstrukciji antičkog života oslanjamo se na dvije vrste izvora - arheološke nalaze i literarne izvore. Potonji se uglavnom sastoje od djela antičkih pisaca, te privatnih i javnih natpisa (u kojima uživamo četvrtkom na predavanju, od 12-13:30h). Nažalost, svi podliježu ograničenjima, poput propadljivosti materijala, kriterija umjetničke vrijednosti djela koja će se čuvati i umnožavati (tj. ručno prepisivati), te strogo određene namjene. Prazninu (nedovoljno poznavanje svakodnevnog života) nastalu takvim odabirom, dijelom ispunjavaju djela pisaca poput Petronija, a dijelom posebna vrsta zapisa - grafiti. Spominjalo ih se još u ono doba, što svjedoče spomeni grafita u djelima pisaca poput Marcijala, Lukijana, Plauta, Plinija Mlađeg, Cicerona, Aristofana, Svetonija i drugih, što znači da su uspješno ispunili svoju svrhu - nasmijati ili sablazniti prolaznike, nekoga pohvaliti ili mu se narugati... Isto tako nije ostao tajnim bijes vlasnika zidova ili stupova na kojima su ljudi nalazili svoj kreativni izričaj, pa su čak sami pisali prijeteće grafite, zazivajući u njima bijes bogova (više ili manje pristojno) na one koji nagrđuju njihovu imovinu.
Posebnu cjelinu grafita čine oni ljubavne tematike - napokon, gradska zaštitnica bila je Venera. Iako bi ih se moglo podijeliti prema formi, ja sam ih podijelila u šest tematskih skupina.
Mudre izjave
Mnogobrojni su oni koji su u trenutku ljubavnog nadahnuća izrazili svoju mudrost na najbližem zidu, što najčešće nije prošlo bez dodatnih britkih komentara.
»Nitko nije dobar [čovjek] ako nije volio« (»Nemo est bellus nisi qui amavit«), kaže jedan, na što je netko drugi dodao »... mladu djevojku« (»...mulierem adulescentulam«, CIL IV, 1883)! Netko drugi je primijetio da »Ljubavnici vode meden život kao pčele« (»Amantes, ut apes, vitam melitam exigunt«, CIL IV, 8408), dok je jedan shvatio moć grafita i naspisao »Već sam shvatio da kamenje govori slatke riječi« (»Iam docui silices verba benigna loqui«, CIL IV, 1118)! Neki su se izrazili u stihovima: »Ništa ne može trajati vječno. Kad Sunce okonča dnevni sjaj, vraća se u Ocean: gasi se Sunčev krug koji je još maločas Feb činio punim. Tako se i silina ljubavnih strasti [Venerâ] često pretvara u lagani dašak.« (»Nihil durare potest tempore perpetuo./ Cum bene Sol nituit, reddiredditur Oceano;/ decrescit Phoebe quae modo plena fuit./ Sic Venerum feritas saepe fit aura levis.«, CIL IV, 9123). Međutim, najmudriji grafit među njima bez sumnje je ovaj: »Ako bi tko htio odvratiti ljubavnike, nek ovdje priveže vjetrove i neka spriječi da teku obilati izvori vode.« (»Alliget hic auras, si quis obiurgat amantes,/ et vetet assiduas currere fontis aquas.«, CIL IV, 1649).
On njoj i ona njemu
Najčešći ljubavni grafiti upravo su pozdravi i posvete jedne osobe drugoj, koji su, da ne bude zabune, pisani na zidovima kuće gdje je dotična osoba živjela. Autori su najvjerojatnije bili mladi ljudi, koji su se od zlih jezika dodatno zaštitili korištenjem nadimaka, poput Prima i Secundus, Lucius i Lucida, Eros i Thymela... Tako »Ismar pozdravlja svoju Krocinenu« (»Ismarus Crocineni suae salutem « CIL IV, 5298), »Lucilije pozdravlja Lucidu gdje god bila« (»Lucilius Lucidae suae ubique salutem«, CIL IV, 8676-8677), dok se neki obraćaju i s molbama: »Sekund sam pozdravlja svoju Primu; molim te, gospodarice, da me voliš« (»Secundus Primae suae ipse salutem; rogo, domina, ut me ames« CIL IV, 8364). Netko pak praznovjeran svojoj odabranici poručuje: »Zdravo, Viktorijo, i gdje god bila sretno kihala« (»Victoria vale, et ubique is, suaviter sternutes«, CIL IV, 1477), a drugi je pak bio toliko zanesen da se nije mogao drugo reći nego »Venera si, Venero!« (»Venus es, Venus!«, CIL IV, 1625). Nažalost, od mnoštva grafita ove vrste samo su dva napisana ženskom rukom: nešto stidljivija »Optata pozdravlja svog Sekunda« (»Optata Secundo suo salutem«, CIL IV, 6755), dok je jedna hrabrija pripadnica ženskog spola napisala »Da osjećaš Amorov plam, kočijašu, požurio bi još više da vidiš Veneru. Volim mladog Venusta: molim te, podbodi [konja], krenimo. Pio si? Krenimo! Uzmi bič i ošini, prenesi me u Pompeje gdje je moja slatka ljubav!« (CIL IV, 5092).
»AMORIS IGNES SI SENTIRES, MULIO,
MAGIS PROPERARES UT VIDERES VENEREM.
DILIGO IUVENEM VENUSTUM: ROGO, PUNGE, IAMUS
BIBISTI? IAMUS! PRENDE LORA ET EXECUTE,
POMPEIOS DEFER, UBI DULCIS EST AMOR MEUS!«
Drugi o njima
Budnim očima revnih sugrađana malo koji sastanak mogao je promaknuti, a svoja su sazananja očito voljeli dijeliti s drugima. Spominje se tko koga voli i ne voli, tko se gdje s kime sastao... Tako »Figul voli Idaju« (»Figulus amat Idaiam «, CIL IV, 3131), »Korneliju Helenu voli Ruf« (»Cornelia Helena amatur ab Rufo«, CIL IV, 4637), no »Sukces suknar voli Koponijinu sluškinju po imenu Iridu, koja doduše za njega baš ne mari, ali on moli, pa se ona smiluje. Ovo je napisao rival (Sever), zdravo!« (»Successus textor amat Coponiaes ancillam nomine Iridem, quae quidem illum non curat, sed ille rogat, illa commiseretur. Scribit rivalis (Severus) vale!«, CIL IV, 8259)! Naravno, zabilježili su i tko se s kim sastajao: »Modest s Albanom« (»Modestus cum Albana«, CIL IV, 6818), »Romula je ovdje bila sa Stafilom« (»Romula hic cum Staphilo moratur«, CIL IV, 2060), ali i »Stafil je ovdje bio s Kvijetom« (»Staphilus hic cum Quieta «)!
Nesretne ljubavi
Određen broj grafita napisali su razočarani i nesretni ljubavnici, vjerojatno u trenucima tuge, neodlučnosti, ali i bijesa! Tako je jedan odlučio Veneri dosta grubo stati na kraj: »Tkogod ljubi neka dođe; Veneri želim prebiti rebra i batinama božici smekšati slabine; ako ona može meni probosti nježno srce, zašto ja njoj ne bih mogao batinom razbiti glavu?« (»Quisquis amat veniat; Veneri volo frangere costas/ fustibus et lumbos debilitare deae;/ Si potest illa mihi tenerum pertundere pectus,/ qur ego non possim caput illae frangere fuste?«, CIL IV, 1824)! Jedan nesretnik napisao je ove stihove: »Ako možeš, a nećeš, zašto odgađaš naslade, griješ nadu i zapovijedaš svaki put da se vratim sutra? Dakle natjeraj u smrt onoga kojeg tjeraš da živi bez tebe: dobrome će sigurno biti na dar to da se nije mučio. Što je nada otela to nada sigurno vraća ljubavniku.« (»Si potes et non vis, cur gaudia differs,/ spemque foves et cras usque redire iubes?/ Ergo coge mori, quem sine te vivere coges./ Munus erit certe non cruciasse boni ./ Quod spes eripuit, spes certe redd(i)t amanti.« CIL IV, 1837). Na to su drugi dopisali: »Tko to čita neka nikada više ništa drugo ne čita i neka nikada ne bude zdrav« (»Qui hoc leget nunc quam posteac aliud legat, nunquam sit salvos«), »Tko je to napisao« (»Qui supra scripsit«), »Pravo kažeš« (»Vere dicis«) i »Sretno Hedistu« (»Hedysto feliciter«)! No da nije sve tako strašno poručuje autor slijedećeg grafita: »Nastala je nova svađa, sad je vrijeme otići. Ako mine bol, vjeruj, vratit će se ljubav.« (»Nunc est ira recens, nunc est discedere tempus./ Si dolor afuerit, crede, redibit amor.«, CIL IV, 4491).
Sretne ljubavi
Da nisu svi bili nesretni, svi muškarci i žene preljubnici, svjedoči niz grafita koji nas uistinu mogu dirnuti svojom nježnošću. Na zidu sobe u gostionici nađen je ovaj grafit: »Vibije Restitut ovdje je spavao sam i čeznuo za svojom Urbanom« (»Vibius Restitutus hic solus dormivit et Urbanam suam desiderabat« CIL IV, 2146). Jedan odani muž poručuje »Kad pišem u pero mi diktira Amor i pokazuje mi [što da pišem] Kupidon. Oh, propao, da hoću biti bog bez tebe« (»Scribenti mi dictat Amor mo(n)stratque Cupido./ A peream, sine te si deus esse velim.«, CIL IV, 1928), a drugom je jasno kako je žena od krvi i mesa ipak najbolja: »Ne hvalim toliko pjesmama Veneru načinjenu od mramora koliko onu koja diše i uvijek je nova« (»Non ego tam curo Venerem de marmore factam/ carminibus quam quae spirat ubique recens«, CIL IV, 3691). Nekoliko grafita posvećeno je Pupi (djevojci), a najljepši je ovaj: »Ako netko još nije vidio Veneru, koju je naslikao Apel, neka pogleda moju Pupu: tako i ona sjaji.« (»Si quis non vidit Venerem, quam pinxit Apelles,/ Pupam meam aspiciat: talis et illa nitet«, CIL IV, 6842). Konačno, dokaz da je vulgaran i lascivan život išao na živce i nekim od stanovnika Pompeja grafiti su s moralnom poukom poput ovoga: »Ona kojoj sam jedanput pisao i čitao s pravom je moja djevojka. Ona koja je rekla cijenu ne pripada meni nego narodu« (»Quoi scripsi semel et legi iure mea puella est/ quae praetium dixit non mea sed populi est.«, CIL IV, 1860)!
Novellia Primigenia
Od svih žena najčešće se spominje lijepa Novelija Primigenija. Rodom je bila iz Nucere te plemenita roda (Gaj Novelije Natalis, najvjerojatnije njen djed, bio je magister augustalium) i prvo dijete u obitelji. Bila je lijepa i plemenita, prava femme fatale, a koliko su je obožavali muškarci, toliko su je vjerojatno mrzile žene i djevojke. Grafiti s njenim imenom nalaze se u rodnoj Nuceri, Pompejima, Herkulanumu, Puteolima i Neapolisu, pisani latinskim i grčkim jezikom. Najuspješniji udvarači za njenog boravka u Pompejima bili su Lucije Cej Sekund i Kvint Popej Sabin, obojica vrlo ugledni i imućni (Sabin je bio Neronova svojta preko Popeje, te vlasnik prve insule desete regije, poljoprivrednih imanja u predgrađu i »kuće Menandra« gdje je Primigenija vjerojatno odsjela). Sekund se spominje samo na jednom natpisu - »Sekund se [ovdje] sastao s Primigenijom« (»Secundus cum Primigenia [hic] conveniunt«, CIL IV, 5358), dok je Sabin imao više sreće. U vestibulu njegove kuće prokurator je napisao gdje je našao Primigeniju: »U četvrti Nucere Vicus Venerius, kod Rimskih vrata, [pronašao sam] Noveliju Primigeniju« (»Nuceriae quaeres ad Portam Romanam, in Vico Venerio, Novelliam Primigeniam.«, CIL IV, 8356), dok su fasadu išarali mnogi: »Sabin s Primigenijom [bio je] ovdje« (»Sabinus cum Primigenia hac«, CIL IV, 8260), »Sabin« (»Sabinus«, CIL IV, 8264), »Primigenia« (»Пριµιγενία «, CIL IV, 8274) i »Kako smo se sretno divili Primigeniji« (»[Primig]eniam quam feli[citer mirati sumus?]«, CIL IV, 8301)! Oni manje sretni, koji su je mogli samo gledati, preko brojnih fasada prenosili su joj samo svoje pozdrave. Čini se da je iz Pompeja krenula u smjeru Herkulanuma, jer na fasadama grobnica (!) uz cestu nalazimo grafite posvećene njoj. f
LITERATURA
Brion, M.: Pompeii & Herculaneum: The glory and the grief; Elek Books Limited, London, 1960.
Corte, M. della: Amori e amanti di Pompei antica; Arti grafiche Palumbo & Esposito, Cava dei Tirreni (Salerno), 1958.
Grant, M.: Cities of Vesuvius: Pompeii and Herculaneum; The Hamlyn Publishing Group Limited, Feltham, Middlesex, 1974.
Corpus Inscriptionum Latinarum, volumen quartum, ur. August Mau, ed. C. Zangemeister, Berlin, 1871.