Fragmenti

časopis studentskog kluba arheologa filozofskog fakulteta u zagrebu



priča o sudbini lirove djece

No, Oifa je bila pakosna i ljubomorna na djecu koju su svi neizmjerno voljeli. Jednoga ih je dana odvela na udaljeno jezero i nagovorila da se okupaju. Dok su plivali bacila je na njih čaroliju uz pomoć čarobnog štapa, što joj je bio dao neki druid...

Priča o sudbini Lirove djece jedna je od tri priče Trilogije tužaljki iz Erina, druge dvije su Deirdre od žalosti i Tuireannova djeca. Vezane su za područje Irske. Te keltske priče očuvale su se zahvaljujući usmenoj predaji ili zapisima ranih kršćanskih pisaca.

Sudbina Lirove djece

Pet se Irskih kraljeva sastalo jednoga dana da bi između sebe izabrali vođu, te ga proglasili kraljem Erina. Tu je čast dobio Dearg, sin Daghde, no to je toliko naljutilo Lira, koji je i sam priželjkivao tu titulu, da je ovaj bijesno odjurio. Ostala trojica našla su se uvrijeđenima te su ga htjeli strogo kazniti, no Dearg predloži da se u znak pomirenja Lir oženi jednom od njegove tri kćeri. Lir je prihvatio ponudu, te se s 50 kočija zaputio prema Killaloi gdje je kralj Dearg imao svoju dvorac. Lir je odabrao najstariju od tri kćeri - Ove. Ove je Liru rodila četvero djece, najprije Fingulu i Aoda, a potom još jedne blizance, Aoda i Conna, no pri zadnjem je porodu umrla. To je zamalo slomilo Liru srce, no održala ga je ljubav prema njegovoj djeci. Kralj Dearg se sažalio nad Lirom, te mu je za ženu poslao svoju drugu kćer Oifu. No, Oifa je bila pakosna i ljubomorna na djecu, koju su svi neizmjerno voljeli. Jednoga ih je dana odvela na udaljeno jezero i nagovorila ih da se okupaju. Dok su plivali bacila je na njih čaroliju uz pomoć čarobnog štapa, što joj je bio dao neki druid i pretvorila ih u labudove, koji su međusobno bili vezani srebrnim lancem. Oifa im je proročanski rekla da se ta čarolija neće moći skinuti sve dok se plemkinja sa juga ne uda za princa sa sjevera (očito je Irska u to vrijeme bila podijeljena). Iako ih je osudila na devetsto godina plivanja jezerom, ipak im je ostavila nešto od njihova ljudskog obličja, a to je bio glas kojim su mogli pjevati prekrasne tužaljke o svojoj sudbini. Oifa se nije mogla vratiti na Lirov dvor bez djece, pa je pobjegla na očev dvor, no kad je Dearg saznao što je učinila djeci, kaznio ju je tako što ju je pretvorio u odvratnog demona vjetra.


Ivana Galović, Lir tuguje za svojom djecom

Djeca-labudovi su odlučili odletjeti na sjeverna mora, daleko od ljudi i tamo čekati da dođe vrijeme da se čarolija makne. Nakon 900 godina, Deoch, princeza od Munstera, vjenčala se za Lairgnena, princa od Connaughta, njezina je najveća želja bila da se Djeca -labudovi vrate i opet postanu ljudi, stoga ih je Lairgnen otišao potražiti. Kada ih je našao, skinuo im je srebrne lance i oni su odmah postali ljudi, no to nisu više bila ona djeca već pogrbljeni starci. Ubrzo zatim su umrli. Lairgnen ih je tada pokopao, kako su zaželjeli, jedno pored drugog u zagrljaju, kako su i proveli cijeli život.


Ivana Galović

Ovo je jedan od mogućih krajeva priče, jer je priča sačuvana u zapisu iz vremena kada je Irska već bila pokrštena, pa je kraj preinačen tako da su Djeca krštenjem povratila svoju mladost. To bi se moglo tumačiti kao trijumf kršćanstva nad poganskom religijom. No, nedvojbeni su keltski elementi koji koji se javljaju u priči, npr. srebrni lanci kojima su labudovi vezani simbol su njihove nadnaravne, vilinske prirode. Kada su lanci maknuti, djeca su se ponovo vratila u ovaj smrtni svijet. Također su tipični keltski elementi, koji su i danas prisutni u irskim narodnim pričama, a to su zla maćeha, čarobni štap, te labudovi kao mitska bića. Ova je priča u originalu zapisana u stihovima te se stoga vjerojatno pjevala. f

[vrh stranice]



XHTML | CSS | © studentski klub arheologa ffzg