Fragmenti
časopis studentskog kluba arheologa filozofskog fakulteta u zagrebu
arheologija i ideologija
Ljubav politike i kulturne baštine danas je naročito u trendu u dijelu Europe koji se geografski, a i u kulturološkom smislu naziva Balkan. Ovdje znanstvena zanesenost ne poznaje granice, naročito one političke, pa se često u svojim interpretacijama zapliće u politička, tj. teritorijalna pitanja.
Koliko su znanosti koje se bave prošlošću, s naglaskom na arheologiji, pogodne za prigodnu manipulaciju u političke svrhe najbolje pokazuju primjeri iz naše nedavne povijesti. Kada arheološki eksponati postanu punovrijedni politički argumenti za očekivati je da će se dogoditi kakva kriza, rat ili barem promjena vlasti. Ovdje će biti navedeni samo neki primjeri korištenja arheoloških interpretacija u političke svrhe. Ljubav politike i kulturne baštine danas je naročito u trendu u dijelu Europe koji se geografski, a i u kulturološkom smislu naziva Balkan. Ovdje znanstvena zanesenost ne poznaje granice, naročito one političke, pa se često u svojim interpretacijama zapliće u politička tj. teritorijalna pitanja. Poznat je sukob albanskih i srpskih arheologa oko pitanja etničke pripadnosti Dardanaca, plemena koje je živjelo na području današnjeg Kosova i šire. Albanci su, kako tvrdi njihova arheologija, potomci Ilira čijem etniku pripadaju i Dardanci koji i danas žive na Kosovu pa je logično da su Slaveni samo uljezi na drevnoj ilirskoj zemlji. Srpska arheologija u Dardancima vidi fuziju tračkih i ilirskih elemenata koji će se utopiti u slavenstvu i srpskoj državi čije je središte upravo na Kosovu. Sukob znanstvenika bio je samo uvertira sukobu čija je argumentacija konkretnija i prelazi okvire diskusija dotičući se izravno ljudskih života.
Rumunjskog diktatora Causescua arheologija je iznimno zanimala, naravno, kao sredstvo za ideološke konstrukcije koje su uključivale svijest o posebnoj ulozi i različitosti rumunjskog naroda na Balkanu. Isticano je dačko porijeklo i kontinuitet kulture, pa je tako 1980 proslavljena 2050. godišnjica osnivanja dačkog kraljevstva pod Boirebistom.
Dakocentrizam je usmjerio rumunjsku arheologiju u samo jednom pravcu; polazeći od zadanih obrazaca nije bilo prostora za nove, drugačije interpretacije, sve je završavalo proučavanjem detalja koji su bili prilog dokazivanju osnovne zamisli.
Ova dva odabrana slučaja pokazuju osnovnu premisu arheoimperijalizma; legitimnost dnevne politike traži se u svijetlo ocrtanim tonovima idealne prošlosti. Naravno da uz ovo ide i svakovrsni, prigodno osmišljeni, folklorni izričaj. Na Balkanu, priča o nacionalnim pitanjima još nije završena pa je za očekivati da će materijala za proučavanje biti još dosta.
Zapad je svoje zlatno doba ideološko-rasnih teoretiziranja proživio do kraja drugog svjetskog rata koji je zamijenio novi rasni poredak novim svjetskim poretkom, deklarativno označenim kao pravedan i demokratski.
Dingspiel, nacističke kvazimitološke predstave rađene prema Eddama i opisima okupljanja u starom nordijskom Thingu (Ullstein Bilderdienst)
Hitlerov režim zaigrao se mistikom prošlosti na najpogubniji mogući način. Zahtjev za životnim prostorom na istoku tražio je i arheološku potvrdu, prvi puta iznesenu od strane slavnog, osporavanog njemačkog prapovjesničara Gustava Kossine za vrijeme stvaranja nove Poljske 1919. Spomenuti je znanstvenik poslao u Versailles članak, kojim, interpretacijom arheoloških ostataka, nastoji dokazati pravo Njemačke, tj. Germana na taj prostor. Etnohistorijska paradigma koju je Kossina zastupao, zasnivala se na identifikaciji geografske regije s etničkim grupama na temelju materijalne kulture i na djelovanje tehnološki naprednijih grupa na one manje napredne, prenošenjem ideja i utjecaja. Teorija, koja je kao i Kossina, i danas uvažena, imala je dobre predispozicije za razvitak u fantastične sfere ljudskog umovanja za vrijeme nacističke vladavine. Okrenute naglavce u iznimnim društvenim prilikama, znanstveno potvrđene teorije, uz male korekture, postaju bolno zloupotrijebljene i vulgarizirane.
Scene iz filmova nekada dobro znaju dočarati atmosferu Hitlerove Njemačke kroz mnogobrojne rekvizite koji su činili drevnu simboliku nacizma. Svastike, rune, oznake na uniformama doslovno su uzete sa muzejskih eksponata i oživljene kako bi davale pečat svakodnevnoj uličnoj propagandi. Postojala su i dva društva koja su se bavila prapovijesnom ili bolje rečeno, germanskom arheologijom i kulturom uopće. Jedno pod vodstvom H. Himmlera i drugo, suparničko, s A. Rosenbergom, službenim ideologom nacizma na čelu. Čak su i pripadnici SS-a pomagali na terenskim istraživanjima otvorenima za javnost; bila je to neka vrsta kampova za edukaciju prosječnog Nijemca o prošlosti čija je idealizirana slika nastajala u okviru spomenutih društava. Tu su se mogli dobiti različiti propagandni tekstovi ili pogledati neki filmovi o arheologiji kao nacionalnoj disciplini.
Iranski šah pred grobnicom Kira Velikog (529 pr. Kr.) obilježava 2500 godina Ahemenidske monarhije
(Associated Press, London)
Znanstvenici su se podijelili na disidente, koji su ili prognani ili ušutkani, i lojalne, patriote koji su se pridružili Himmleru ili Rosenbergu i one koji su se odlučili na političku i znanstvenu pasivnost. Većina je pripadala ovoj zadnjoj skupini, ali su među disidentima bili i veliki znanstveni autoriteti kao što su Merhart i Bersu. Postojala je i skupina, većinom mladih, neafirmiranih znanstvenika nazvanih »germanomanijaci« zbog svoje orjentiranosti isključivo na dokazivanje germanske rasne i genetske superiornosti.
Slučaj nacističke Njemačke je ekstreman primjer stavljanja sveukupne znanosti u službu političkog i ideološkog cilja, o njemu je najviše pisano i govoreno i na taj način se uspješno stvara polazište za nove načine razmišljanja neopterećene prošlim grijesima.
Negdje u isto vrijeme, u Portugalu, Salazarov režim (1932.-1974.) uključuje se u opći trend preslikavanja prošlosti na trenutnu situaciju. Bakreno doba Portugala, izuzetno je bogato nalazima koji odaju visok civilizacijski stupanj, pa je bilo idealno uklopiti ga u cjelokupnu sliku zemlje i nacije s posebnom prosvjetiteljskom zadaćom. Bakreno doba uspoređivalo se s dobom velikih otkrića, isti obrazac, historijski, koristio se za interpretaciju prapovijesnih nalaza. Zlatno doba Portugala u 15. i 16. st., u kojem je zemlja posjedovala veliko kolonijalno carstvo polazišna je točka imperijalne Salazarove politike. Misionarski rad, povezivanje trgovinom i unošenje naprednije kulture u zaostale predjele opravdavaju politiku Portugala prema kolonijama u novoj konstelaciji snaga uoči Drugog svjetskog rata.
Bakreno doba vrijeme je kolonizacije Portugala od strane naprednije populacije koja donosi i svoja vjerovanja te novi, profinjeni smisao za umjetnost i ljepotu.Očito je koliko je nacionalni ponos, i legenda o vještim moreplovcima koji su razgranali svoje veze od Atlantika preko Sredozemlja do Orijenta, uokvirio shvaćanje prošlosti.
Ovih nekoliko kratko iznesenih zanimljivosti odabranih prema raspoloživoj literaturi ocrtava mali dio problema kojim će se u budućnosti pozabaviti sigurno veći broj stručnjaka nego li je do sada bio slučaj. Društveni kontekst određuje, velikim dijelom, kako će izgledati rezultati rada jednog arheologa, ali postoji razlika između trendova u znanosti koji su prihvatljivi jer ostavljaju mogućnost promjene i slijepog slijeđenja unaprijed zadanog cilja koji ovu mogućnost ne priznaje. Dobro poznavanje ove tematike potrebno je kako bi se skratilo vrijeme za procjenu koliko je neka teza politički obojena i koliko je štete znanosti napravila neka ekstremna društvena situacija. Razne zastarjele teorije romantično-nacionalističkog obilježja uzimaju se još uvijek u obzir kao aktualne, što zbog jednosmjernosti u koju se često zapada, što zbog autoriteta autora. Prevladavanje predrasuda proučavanjem vlastite znanstvene baštine jedina je mogućnost za izlazak iz jednoumlja koje, ako je i deklarativno otvoreno za kritiku i nove putove, djeluje sputavajuće za bilo kakav drugačiji pokušaj. f
LITERATURA
Betttina Arnold; The Past as Propaganda: Totalitarian Archaeology in Nazi Gemany; The Unkel Symposia: The begginings of a debate... Current Anthropology (CA) 30, 3, 1989.
Harke Heinrich, Wolfram Sabine; The power of the past, CA 34, 2, 1993.
Kaiser Timothy; Archaeology and ideology in southeast Europe, u; Nationalism politics and the practice of Archaeology, Cambridge University Press 1995.
Klejn S. Leo; Is German Archaeology Atheoretical; Norwegian Archaeological Rev. vol 26, no. 1., 1993.
Kosack Georg; Prehistoric Arhaeology in Germany; Norwegian arch. rew. Vol 25, no 2., 1992.
Katina T. Lillios; Nationalism and copper age research in Portugal during Salazar regime, u: Nationalism politics and the practice of Archaeology, Cambridge University Press 1995.