Fragmenti
časopis studentskog kluba arheologa filozofskog fakulteta u zagrebu
Anketa
Budući da se i studenti i profesori na našem odsjeku žale na pomanjkanje kvalitetne međusobne komunikacije, odlučili smo provesti anketu u kojoj će obje skupine moći izraziti svoje poglede na studiranje na našem odsjeku. Izravno suočavanje na katedri ili u kabinetu pokazalo se neuspješno, ponajviše zbog osjećaja sputanosti ili straha od uspostavljenih institucionalnih ograda. Cilj nam je ispitati opću klimu koja vlada na studiju, bez ulaženja u konkretne probleme.
I. STUDENTI
U razgovoru su sudjelovali: Maja Zebec, Tomislav Jerončić, Andrea Devlahović, Hrvoje Vulić, Danijela Roksandić i Ana Solter.
1. Što misliš o studiju arheologije?
MAJA: Ne sviđa mi se sistem predavanja. Mislim da je to najveći problem, kroz nekoliko semestara slušamo predavanja čiji je sadržaj na kraju jako mali dio ispita, ako uopće imaju veze s ispitom.
TOMISLAV: Ma dobar je studij, ne previše, al' je dobar.
DANIJELA: Ni meni se ne sviđa koncept predavanja, u potpunosti se slažem s Majom, a i ispiti su preveliki.
HRVOJE: Ja bi se složio s Tomislavom, smatram da su neki aspekti arheologije jako dobro zastupljeni, dok su, s druge strane, neki jako loše ili nikako zastupljeni. Općenito mislim da su kandidati koji upisuju arheologiju loše obavješteni o tome što arheologija uopće je, i što znači studirati je...trebalo bi poraditi i na promidžbi samog studija
ANDREA: Moglo bi i bolje...ma studij je O.K., tu sam se upisala jer sam to željela, ali nakon četiri godine vidim da bi stvari mogle funkcionirati i bolje... Trebali bi se ugledati na arheologiju u Ljubljani, oni su puno bolje organizirani od nas. U svakom slučaju mislim da se studentima može pružiti puno puno više, ali ja sam tu jer mi se tu sviđa!
2. Što očekuješ od profesora?
MAJA: Korektnost na ispitima!
DANIJELA: Pa trebali bi bolje koncipirati predavanja, približiti nama to što predaju jer mi ih često uopće ne možemo pratiti. Trebali bi se zalagati za više terenske nastave u sklopu kolegija i seminara, a možda bi se mogle organizirati i radionice
TOMISLAV: Ja očekujem bolje ocjene.
HRVOJE: Očekujem modernizaciju i praćenje svjetskih trendova u arheologiji. Definitivno bi trebali malo više poraditi na ispitnoj literaturi koja je u nekim slučajevima zastarjela.
ANDREA: Ne očekujem ništa od njih osim onoga što ulazi u opis posla, dakle da nam prenose znanje, da se trude ali i mi se trebamo potruditi da upijemo to znanje. Ne bi trebali zaboravljati da su oni u stvari tu zbog nas, a ne mi zbog njih.
3. Što bi trebalo promjeniti?
MAJA: Meni se ne sviđa cijeli taj koncept dvopredmetnog studija, ja bi to promjenila. Moje dvije studijske grupe ostavljaju mi jako malo vremena za druge stvari, a ni jednoj se ne mogu posvetiti do kraja.
TOMISLAV: Fasadu zgrade fakulteta... Trebali bi imati besplatne izlete, stručne ekskurzije i sl...
DANIJELA: 90% svega i predavanja i ispite. Mislim da bi se nakon prve godine trebalo upisivati jedno uže područje arheologije (prapovijesna, antička, srednjevjekovna) jer na taj način steklo bi se puno više znanja u području koje studenta zanima.
HRVOJE: Fizički treba promijeniti lokaciju studija, izdvojio bi ga s Filozofskog fakulteta. Smatram da trenutni prostori nisu adekvatni potrebama studija arheologije. Zatim, treba više naglasiti teoretski aspekt terenske nastave i samu terensku nastavu. Treba bolje prezentirati arheologiju kao znanost i uvesti statistiku!
ANDREA: Prvo bi upristojila zgradu, a i našu predavaonicu treba srediti. Zatim ispite treba podijeliti na više manjih, a i nije mi jasno zašto polažemo kolokvije kad njih na ispitima nitko ne uzima u obzir. Često se zna dogoditi da studenti po nekoliko sati čekaju ispite na hodnicima bez ikakvog objašnjenja, takve stvari se ne bi trebale događati, profesori bi trebali doći na ispit u dogovoreno vrijeme.
4. Imate li slobode za izražavanje svojih mišljenja i ideja?
MAJA: Da, uvijek.
DANIJELA: Pa ne baš.
TOMISLAV: Imamo, imamo.
HRVOJE : Uvijek.
ANDREA: Možda imamo slobode izraziti se, ali za naše mišljenje nitko nije zainteresiran.
5. Ana što ti kažeš o svemu?
ANA: Nemam ništa pametno za reći.
Studenti slušaju izlaganje profesora, Stupovi,
Biskupija kod Knina, 2001. (foto Z. Čučković)
II. PROFESORI
Na pitanja su odgovarali profesori: Tihomila Težak - Gregl, Ivor Karavanić, Nives Majnarić-Pandžić, Marina Milićević-Bradač, Krešimir Filipec, Mirjana Sanader, Marina Šegvić. Primjedbe na račun pitanja iz ankete izrazili su prof. K. Filipec, koji smatra da su pitanja preopširna i neprecizna, i prof. M. Sanader koja drži da su loše formulirana i nejasna.
1. Kako ocjenjujete pripremljenost novih studenata za studij arheologije?
PROF. T. TEŽAK- GREGL: Ne osobito, ubuduće će biti još gore zbog novog sistema prijemnih ispita.
PROF. I. KARAVANIĆ: Uglavnom dobro.
PROF. N. MAJNARIĆ- PANDŽIĆ: Dosta slabo, ali pojavljuje se jedna vrlo sposobna generacija. Studentima se otvaraju nove mogućnosti putem medija (internet, strane knjige u knjižarama). Opća pripremljenost je dosta dobra, ali specijalna znatno slabija.
PROF. M. MILIĆEVIĆ-BRADAČ: Ne mogu ni biti pripremljeni jer se o arheologiji malo govori u srednjim školama. Opća informiranost nije naročita.
PROF. K. FILIPEC: Vrlo slabo.
PROF. M. SANADER: Susrećem se sa studentima tek na 3. i 4. godini kada već imaju izgrađena svoja mišljenja.
PROF. M. ŠEGVIĆ: O arheologiji se premalo uči u srednjim školama da bismo očekivali naročitu pripremljenost. Studenti se upisuju, ili po vlastitoj želji, ili tek tako, bez neke posebne ideje. To se vidi na prijemnima; ima ih koji se temeljito pripreme, a ima i onih koji nisu svjesni u što se upuštaju.
2. Na koji način mogu studenti, a na koji profesori, poboljšati razinu znanja na našem studiju?
PROF T. TEŽAK-GREGL: Više kroz mentorski rad.
PROF. I. KARAVANIĆ: Profesori; tako da se više trude pratiti novu literaturu i to uvode u predavanja, više pažnje posvećuju novim teorijskim konceptima koji odstupaju od tradicionalnih njemačkih, da prate što se događa u anglo- američkom svijetu. Studenti; tako da čitaju noviju literaturu i uspoređuju različite pristupe, da postavljaju promišljena pitanja, da potiču međusobnu diskusiju, da rade u kontinuitetu, da manje odgađaju ispite, da se trude biti aktivni u pasivnom sustavu koji imamo, da budu uporni.
PROF. N. MAJNARIĆ-PANDŽIĆ: Profesori bi kroz suradnju s muzejima trebali imati više prilike za praktični rad sa studentima. Isto tako bi trebali imati vezu sa studentskim radom na drugim terenima, posebno u inozemstvu, te sami organizirati terenski rad. Potrebno je više konzultacija, a mnogo se može učiniti i kroz mentorski rad. Studenti trebaju više prenositi svoja iskustva sa različitih terena, ili školovanja u inozemstvu.
PROF. M. MILIĆEVIĆ-BRADAČ: Trudom. Profesori u pripremi predavanja, a studenti čitanju u slobodno vrijeme, kako bi ta predavanja mogli pratiti.
PROF. K. FILIPEC: Kroz više studiranja u pravom smislu. Prostori bi trebali biti otvoreniji, a profesori dostupniji. Potrebno je više praktičnog rada, kojeg bi pratio teorijski.
PROF. M. SANADER: Radom.
PROF. M. ŠEGVIĆ: Studenti interesom i željom, a profesori angažiranjem. Potrebna je čvršća veza profesora i studenata, a odlična prilika za uspostavljanje boljeg kontakta, i prenošenje znanja i iskustva pruža se na terenskom radu. Važno je uočiti probleme studenata, odnosno ako studenti smatraju da postoji način da se studij olakša i učini zanimljivijim trebaju to iskazati profesorima. Potrebno je i vlastito i međusobno zalaganje. Mnogo pomaže osuvremenjena nastava i upotreba različitih medija i tehničkih pomagala.
3. Što ocjenjujete posebno lošim kod studenata?
PROF. T. TEŽAK-GREGL: Slabo čitanje općenito (ne koristi se čak ni internet), a posebno slabo čitanje literature. Jezici nisu glavni problem.
PROF. I. KARAVANIĆ: Odgađanje ispita, neaktivnost na seminarima, nezainteresiranost, nepraćenje litetrature, pasivnost i nedovoljna upornost.
PROF. N. MAJNARIĆ-PANDŽIĆ: Nezainteresiranost, besperspektivnost (koja je prisutna u cijelom društvu). Studenti ne izlaze otvoreno sa svojim zahtijevima pred profesore.
PROF. M. MILIĆEVIĆ-BRADAČ: Nečitanje u slobodno vrijeme. Ne čita se ništa; od stručne literature do beletristike i opće kulture.
PROF. K. FILIPEC: Nepripremljenost za predavanja. Tako npr. studenti u isto vrijeme slušaju prapovijest i polažu srednji vijek; nisu u »filmu«.
PROF. M. SANADER: Lijenost.
PROF. M. ŠEGVIĆ: Nezainteresiranost. Sve se da naučiti, ali volju ne možete u nikoga usaditi.
4. Kako biste vi poboljšali zainteresiranost i kreativnost studenata?
PROF. T. TEŽAK-GREGL: Kroz mentorski rad povezan sa praktičnim; organiziranjem različith posjeta muzejima, ekskurzija, rekognosciranja i slično. Svakako kroz više konzultacija.
PROF. I. KARAVANIĆ: Što mogu to i činim. Stimuliram diskusiju, pozivam profesore na gostovanja, prenosim svoja iskustva iz inozemstva uz snimke i dijapozitive.
PROF. N. MAJNARIĆ-PANDŽIĆ: Predložila bih neki oblik mentorskog rada u kojem se studenti izravno obraćaju profesoru sa svojim problemima. Pri tome nastavnik može koristiti svoja poznanstva i preporučivati studente za rad na onome što ih zanima.
PROF. M. MILIĆEVIĆ-BRADAČ: Osobno sam protiv svake prisile. Najbolje bi bilo kad bi naš studij bio kao u Danskoj; ondje se ispiti polažu kako se hoće, sve se radi po vlastitom nahođenju, a na ispit se izlazi do dva puta. Kad bi tako kod nas bilo uređeno vrlo malo studenata bi diplomiralo, niti pet posto. Prisile, dakle, mora biti, iako se želja za znanjem ne može usaditi. Ljude treba natjerati da nešto pročitaju. Ima samo oko deset posto onih koji imaju volju, želju, znatiželju, te moramo funkcionirati po principu prisile.
PROF. K. FILIPEC: Potrebno je aktivno uključivnje studenata u studij. Prije svega studenti moraju odlučiti što žele, moraju znati što uopće traže na fakultetu.
PROF. M. SANADER: Knjige, što više knjiga iz inozemstva. Trebali bismo dobivati više novca za organiziranje stručnih putovanja, posjeta zbirkama, bibliotekama...
PROF. M. ŠEGVIĆ: Uključivanjem različitih medija u nastavu. Umjestu modela »ex cathedra«, korisno je razvijati različite radionice (praktikum). Na taj način može se približiti doživljaj gradiva koje se predaje; konkretno, za »Uvod u antičku arheologiju« izradom maketa, šivanjem odjeće, pripremom jela i slično. Premalo se koristimo tehnikom. Nastava epigrafije i numizmatike mogla bi se jednim dijelom odvijati u muzeju, pred autentičnim izlošcima. Ali prije svega, studenti se ne bi smjeli bojati profesora; potrebno je što više kontakata. f
KOMENTAR
Ne želimo tumačiti odgovore iz ankete, ali smatramo da je pojedine detalje potrebno prokomentirati. Problemi koji muče profesore i studente oko radnih uvjeta i organizacije nastave u mnogome se preklapaju. Očito je da bi se mnogi problemi već riješili, samo da je komunikacija bila bolja. Posebno bismo izdvojili problem kronične nezainteresiranosti. Nevjerojatno je da postoje studenti koji su već šest godina na ovom odsjeku, a koji nemaju nikakvo mišljenje o studiju na kojem su proveli svoje najbolje godine. Takvih je, nažalost, nedopustivo mnogo, i to smatramo jednim od najvećih problema studija. Identična situacija vidljiva je i u radu Studentskog Kluba Arheologa, jedinog zaista aktivnog kluba, kakvog studenti nisu imali na raspolaganju u poslijednjih nekoliko desetljeća. Kako li je samo teško napisati jednu stranicu o iskustvima s terena! Problem je vrlo jednostavan, studenti u stvari ne znaju što studiraju. Arheologija je za njih nejasno područje u kojem se ne osjećaju sigurni. Ne zaboravimo da studenti koji upisuju ovaj studij nisu, i ne mogu biti, upoznati sa svime što donosi njihovo buduće zvanje, pa prema tome ne mogu biti ni istinski zainteresirani i angažirani. Mišljenja smo da je pomanjkanje volje velikim dijelom uvjetovano neupućenošću. Što je to diplomirani arheolog? Kakav je opis radnog mjesta arheologa? Koje su obaveze i dužnosti arheologa? S kojim se problemima susreće u svome radu i kako ih rješava? - pitanja su koja ostaju neodgovorena, a sva se svode na jedno: Što je finalni proizvod ovog studija? U ovih nekoliko godina očekuje se metamorfoza od učenika koji prepisuje zadaće, do studenta koji ima stav i jasno izlaže svoja mišljenja, od adolescenta koji je tko zna zašto upisao arheologiju, do ozbiljnog i odgovornog arheologa koji štiti arheološku baštinu, od kandidata za ispit što sramežljivo čeka pred vratima, do stručnjaka koji barata stranim jezicima i nastupa u inozemstvu. Upravo je taj preobražaj najveći uspjeh što ga profesor može očekivati u radu sa studentima. Kroz poticanje pisanja i izražavanja mišljenja u ovom časopisu i kroz organiziranje različitih studentskih aktivnosti i naš klub pokušava doprinijeti intelektualnom odgoju i razbiti opću letargiju i pasivnost studenata arheologije.