Fragmenti

časopis studentskog kluba arheologa filozofskog fakulteta u zagrebu



dragi oreste....dragi edipe
autor: Tamara Bezina
Dragi Oreste,

moj život je tragedija.
Želim ispričati pravu istinu, budući da si sigurno već pročitao laži onog jeftinog senzacionalista G. Švabe koji naokolo širi gnjusne neistine u svezi glede moje persone. Ovom prilikom želio bih demantirati njegove tvrdnje kako me se otac riješio po naputku presvetog delfijskog proročišta. Molim lijepo, nit' je njemu itko išta rekao, nit' su one dovoljno kompetentne da bi ikome išta govorile! Samo primjera radi, zna se gdje je gđica "sveznajuća" Pitija ove godine na odvikavanju…
Prava i jedina istina je zapravo ova; moj me rođeni otac prodao nekom čobanu za litru Ouza. Vrlo dobrog Ouza, doduše, ali ipak za samo JEDNU litru…
Pa zar ja ne vrijedim više???!!? Ta me trauma dugo pratila.
Bijes se nakupljao sve dok jednog dana, u dokonoj šetnji, nisam sreo nekog starog prdonju koji je okupirao cijeli puteljak. I još mi veli da nek' se ja maknem!!?!
Pa što si on umišlja, da ako ima najnoviju dvokolicu TDI s četiri konjske snage, da je glavna faca u selu!?!? Ja se nisam htio maknuti na što će on meni, da je li me tako ćaća odgojia!
Tu sam puk'o.
I onda sam ga dovatio i ubio Zeusa u njemu.
Te večeri sam izašao s ekipom da se malo opustim. Išli smo u birtiju "Kod debelog" gdje sam snimio jednu dobru koku. Istina, bila je malo starija, ali još joj rok trajanja nije istekao, ako kužiš na što mislim.
Platio sam joj cugu i dok smo pričali kraj šanka, imao sam osjećaj kao da se znamo cijeli život. Mislio sam da je ona prava žena za mene. Snaha kakvu bi svaka majka poželjela.
E, da sam samo znao.
Što da ti kažem. Uzeli smo se, sve se činilo idealno. Lijepa kuća, četvero djece, pas, mačka, kanarinac…
Ali dok si rekao, sve se preokrenulo.
Bio sam u zlatari kod Idrizija i kupovao joj zlatne igle kao poklon za godišnjicu braka, kad sretoh Tiresiju. Jokasta nije to što misliš, kaže mi on, budalo jedna, da budalo. Ona ti je mater, kretenčino glupa, pa to bi i slijepac vidio!
Pao mi je mrak na oči. A onda mi još kaže i za onog krelca što sam ga koknuo van grada, da mi je stari.
Nisam mogao vjerovat! A činilo mi se da sam negdje već vidio taj nos.
Kako to nisam prije shvatio?!? Što mi je činiti? Jokasta je primijetila da se ponašam neobično, sumnja da je varam. Izbivam iz kuće i ne obavljam bračne dužnosti. Kažem joj da me boli glava, ali više mi ni to ne pali.
Što da radim??!!??

Dragi Edipe,

mislio sam da je meni teško, ali ti si stvarno… pa nemam riječi! Jedno je ubiti svoju majku, ali ovo što si ti učinio definitivno me skinulo s prvog mjesta top liste psihopata!
Dobro, dobro, da sad ne misliš da si najveći luzer starog vijeka (iako jesi), reći ću ti par utješnih… Nije sve tako crno! Gle, nisam ni ja svetac. I mene je moja majka razočarala.
Morao sam je se riješiti, ali sama je to tražila. Dobro, to me baš i ne opravdava, ali što je - tu je. Vratimo se k tebi.
Stvarno si šaka jada, ja bih si na tvom mjestu oči iskopao od muke.
Ljigo ljigava…
Jadna…
Puno te voli i pozdravlja tvoj prijatelj Orest!

[vrh stranice]



XHTML | CSS | © studentski klub arheologa ffzg