Studentski klub arheologa pokrenuo je u 2004. godini projekt “Arheološka biblioteka” u sklopu kojeg će naša udruga izdavati prijevode arheološke literature. Cilj projekta je stručnu literaturu učiniti dostupnom studentima arheologije, ali i studentima i stručnjacima srodnih znanosti te široj akademskoj javnosti.
Studentski klub arheologa pokrenuo je u 2004. godini projekt “Arheološka biblioteka” u sklopu kojeg će naša udruga izdavati prijevode arheološke literature. Samu ideju razvilo je nekoliko studenata iz Udruženja studenata filozofije s namjerom da elementi ovog projekta postanu standardna praksa na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Projekt je zamišljen kao poticaj za trajnu prevodilačku i izdavačku djelatnost, a u osmišljavanju i realizaciji biblioteke trebali bi sudjelovati profesori i studenti Filozofskog fakulteta. Projekt predviđa individualni, mentorski rad sa studentima koji bi s vremenom postao specifičan oblik seminarskog rada u skladu s predviđenom reformom visokog školstva prema Bolonjskoj deklaraciji.
Studenti arheologije dobivaju priliku da sudjeluju u provedbi samog projekta kao savjetnici za stručnu terminologiju dok će završnu kontrolu i recenziju prijevoda raditi profesori kao stručnjaci za određeno područje. Studentima stranih jezika ovaj projekt daje jedinstvenu priliku da se afirmiraju kao prevoditelji, a da pri tom dobiju punu pomoć stručnjaka i lektora za jezik.
Cilj ovog projekta je stručnu literaturu učiniti dostupnom studentima arheologije, ali i studentima i stručnjacima srodnih znanosti te široj akademskoj javnosti.
U prvom kolu, čije izdavanje planiramo za ožujak 2005. godine., namjeravamo objaviti slijedeće knjige:
Heinz-Otto Lamprecht, Opus Caementitium- Bautechnik der Römer, Beton-Verlag, Düsseldorf, 1985.
Prof. dr. ing. Heinz-Otto Lamprecht je rođen 1925. godine. Studirao je na Tehničkom sveučilištu u Hannoveru, a danas poučava na Tehničkom sveučilištu u Aachenu. Bavi se istraživanjem industrije građevinskih materijala. Poduzeo je više istraživačkih putovanja i arheoloških istraživanja u području Sredozemlja. 1986. godine dobio je odličje za znanstvene doprinose na području povijesti tehnike.
Heinz-Otto Lamprecht je građevinski inženjer koji je desetljećima svoj kritički interes posvećivao rimskim građevinskim tehnikama, a ova je knjiga rezultat njegovih intenzivnih istraživanja. Knjiga pokazuje kako su rimski arhitekti prije dvije tisuće godina razvili novu građevinsku tehniku-opus caementitium, koja je prethodnik današnjeg betona. Tehnika je s vremenom pala u zaborav, a umijeće rimskih majstora nadmašeno je tek u prošlom stoljeću, pa se tako opus caementitium smatra jednim od značajnijih pronalazaka u povijesti gradnje. Stručna literatura većinom se bavi estetskim aspektima antičke arhitekture, a razlog tome često su nedostatni podaci o nastanku materijala pa time i samih arhitektonskih konstrukcija. Zato ova knjiga informira arheologe, ali i inženjere i arhitekte o manje poznatim pojedinostima rimskih građevinskih tehnika, ali isto tako obuhvaća povijest i umjetnost arhitekture, pa je samim time neizbježan dokument za svako proučavanje rimske arhitekture.
Philip Rahtz, Invitation to Archaeology, Basil Blackwell, Oxford, 1985.
Prof. Philip Rhatz je rođen u Bristolu 1921. godine. Jedan je od najznačajnijih britanskih arheologa čija je karijera trajala kroz cijelu drugu polovicu 20. stoljeća. Predavao je na Sveučilištu u Birminghamu, a 1978. godine na Sveučilištu u Yorku osniva Odsjek za arheologiju gdje predaje srednjovjekovnu arheologiju. Istraživao je mnoga značajna nalazišta u Britaniji, ali i u Jugoslaviji, Grčkoj, Španjolskoj i Gani, a niti jedno od njegovih iskopavanja nije ostalo neobjavljeno.
Knjiga Phillipa Rahtza “Invitation to Archaeology” nije samo udžbenik koji se bavi arheološkim tehnikama i teorijama. Autor kroz svoju knjigu uvodi čitatelja u arheološku praksu i upoznaje ga s principima arheologije. Na temelju svog praktičnog iskustva, Phillip Rahtz pokazuje da arheologija nije samo kopanje, već proučavanje čovjekove višestoljetne borbe da opstane u često neprijateljskom okolišu i prilagodi se promjenama, a ta je borba ono što arheolog mora prepoznati u materijalnim ostacima koje su njegovi preci ostavili. Autor daje primjere iz vlastitog iskustva pa knjiga utoliko ima autobiografski karakter i zanimljivo je štivo za sve koji dijele njegov interes za arheologiju kao znanost koja kroz nalaze materijalnih ostataka mijenja naše spoznaje, ne samo o povijesti, već i o nama samima.
Ricard Leakey, The Origin of Humankind, Weidenfeld & Nicolson, London 1994.; Phoenix, London, 1995.
Dr. Richard Leakey je jedan od vodećih paeloantropologa današnjice i autor nekoliko vrlo uspješnih knjiga o najstarijoj ljudskoj prošlosti. Rođen je 1944. godine i drugi je od trojice sinova Louisa i Mary, slavnih roditelja koji su dokazali da čovjek nije potekao iz Azije, nego iz Afrike. 1968. godine postaje ravnatelj Nacionalnog muzeja Kenije nakon čega poduzima mnoštvo uspješnih potraga za fosilima. Njegova najznačajnija otkrića su skoro potpuni dječji kostur Homo erectusa na obali jezera Turkana i prvo otkriće lubanje vrste Australopithecus aethiopius. S vremenom je dobio dvanaestak počasnih doktorata i postao jedan od najutjecajnijih svjetskih paleoantropologa.
U knjizi “The Origin of Humankind” svoj interes ne ograničava samo na fizičke atribute ranih ljudskih fosilnih ostataka, već u prvi plan stavlja jezik, kooperaciju, i umjetnost prvog čovjeka, pa se tako ova knjiga bavi problemom biološkog i mentalnog razvoja čovjeka, od trenutka njegovog razdvajanja od primatskog pretka do pojave složenih oblika simboličke komunikacije. U njoj su objašnjene ideje, stavovi i zaključci stručnjaka iz različitih znanosti koji su kroz povijest pomogli u tumačenju evolucije čovjeka. Izdavanje ovog djela popunit će važno mjesto kao uvodnik studentima arheologije, antropologije,biologije i srodnih studija. f