Fragmenti

• početna
• o časopisu
• uredništvo
• arhiva
• suradnici
• kontakt

---

crtica o apoksiomenu

autor: Ida Koncani

Naša priča započinje ne tako davne 1997. godine kada je belgijski ronilac Rene Wouters, jednog lipanjskog dana za tramuntane, u lošinjskom podmorju pokraj otoka Vele Orjule na dubini od 45 metara ugledao čuvenu statuu. Tek dvije godine kasnije otkriće je prijavljeno hrvatskim vlastima. Nakon detaljno utvrđenih dogovora o izvedbi akcije i financijama, u suradnji tadašnjeg Ministarstva kulture - Odjela za zaštitu arheološke baštine, Arheološkog muzeja u Zadru, ronioca iz Centra za obuku Specijalne policije iz Malog Lošinja te inozemnih partnera GRASP iz Bruxellesa (Groupe de Recherche Arheologique Sous-Marin Post-Medievale) i OML (Oxford Maritime Ltd.), neprofitabilne organizacije koja sponzorira projekte podmorske arheologije, pokrenuta je akcija spašavanja brončanog kipa pod nazivom "Statua i brodolom".
Pomoću pontonske dizalice "Zvonko" tvrtke SUB-MAR i u posebno izrađenoj posteljici, naš je atleta u travnju 1999. godine konačno izronio iz mora.
Akcija je trajala pet dana, a statua je, nakon što je izvađena iz mora, prevezena u Centar za obuku Specijalne policije u Malom Lošinju gdje je položena u bazen u kojem je ostala do kraja prve faze konzervacije - desalinizacije.

Prilikom vađenja nalaza rekognoscirano je šire područje oko mjesta pronalaska statue zbog mogućnosti pronalaska broda koji ju je prevozio. No, pronađena je samo rimska olovna prečka sidra dok ostaci broda ili brodskog tereta nisu utvrđeni pa se o statui može govoriti samo kao o usamljenom nalazu. Statua se padajući na morsko dno oštetila. Glava joj je bila gotovo odvojena od tijela, a za trup ju je pridržavala samo inkrustacija. Desni dio tijela imao je veća vidna oštećenja na nozi i na ramenu. Zbog ovih povreda statua je prije dizanja iz mora bila imobilizirana.
Nakon desalinizacije statua je prebačena u Hrvatski restauratorski zavod koji je u suradnji s konzervatorom restauratorom Giulianom Tordiem iz Opificio delle Pietre Dure iz Firence izvršio temeljit i nimalo lagan restauratorski zahvat. Iz pora bronce detaljno su očišćene sedimentne naslage, a zatim su pažljivo skinute okamine (prvo s glave, a kasnije sa čitavog tijela statue). Provedeno je i gamagrafsko snimanje (vrsta rendgenskog snimanja pomoću gama zraka koje ispuštaju radioaktivne tvari i na taj način prodiru u strukturu tijela) koje je zajedno s kemijskom analizom bronce potvrdilo da se radi o grčkom originalu, a ne o rimskoj kopiji Lizipove statue, kako se mislilo prije čišćenja kipa. Kemijskofizikalna ispitivanja brončane legure, koja je uzeta u sto uzoraka i ispitana u laboratorijima u Institutu "Ruđer Bošković" u Zagrebu, zatim u Firenci, Padovi i na Floridi, rezultirala su jednakim ishodom. Ustanovljen je niski udio olova u bronci, svega 4%, što grčku broncu razlikuje od rimske koja ima do čak 12% olova. Ovisno o udjelu olova i bakra razlikuje se i tehnika lijevanja bronce. Veći udio olova u rimskoj bronci omogućavao lakše i podatnije lijevanje, odnosno temperatura lijevanja bila je snižena, ali je proizvod bio krhkiji dok se grčka bronca lijevala teže, ali je bila tanja i čvršća.

(snimio S. Gluščević)

Prije lijevanja napravljen je dvodijelni glineni kalup u koji se ulijevala legura. Nakon sušenja bronce, kalup se odvajao tako da je glinena jezgra ostajala u brončanoj skulpturi. Apoksiomenu je taj glineni sadržaj izvađen, vjerojatno u procesu restauracije još u antici, a to je pomoglo da se statua bolje očuva jer se iz gline koja je tretirana morskom vodom izlučuju bakreni kloridi koji izjedaju strukturu bronce pa je nedostatak glinenog sadržaja olakšao je proces konzervacije kipa. Isto tako, glava koja je bila odvojena od tijela olakšala je proces restauracije iznutra.
Metodom radioaktivnog ugljikovog izotopa - C14, analiziran je komadić drveta koji se nalazio u desnom ramenu statue, a koji je vjerojatno iz vremena prije spomenute restauracije u antici i datiran je između 50. i 100. godine poslije Krista. Zanimljivo je da je u desnoj nozi pronađena koštica breskve koju su vjerojatno donijeli miševi kroz neko oštećenje na statui, a koje je poslije restaurirano. Koštica je datirana u 3. na 4. stoljeće prije Krista. Ovi rezultati potvrdili su da je čuveni Apoksiomen grčki original i uz to, jedan od najbolje sačuvanih brončanih kipova uopće. Drugi brončani primjerak ove statue nađen je u Efezu i puno je lošije sačuvan. Danas se nalazi u Kunsthistoriches Museumu u Beču, a atribuiran je kao djelo Polikleta iz 4. stoljeća prije Krista.

Sl. 2. Statua prije i poslije konzervacije (snimio S. Gluščević)

Αποξιοµενοσ - grč. strugač, bio je omiljeni motiv majstora starog vijeka. To je mladi atleta koji nakon vježbanja ili natjecanja u areni, strigilom čisti ulje i prljavštinu s kože. Apoksiomena je izradio grčki majstor Lizip iz Sikiona, dvorski kipar Aleksandra Velikog koji je djelovao u drugoj polovini 4. stoljeća prije Krista.
Izgled originala sačuvan je u brončanoj kopiji koja je bila postavljena ispred Agripinih termi na Marsovu polju u Rimu. Kip je prikazan u pokretu, u trenutku, s izrazito naglašenom anatomijom čime je Lizip obilježio dio umjetničkog stvaralaštva nametnuvši novi kanon.
Akademik Nenad Cambi smatra da ovaj lošinjski nije Lizipov original, već je to mladić koji nakon što je očistio tijelo strigilom, klinom čisti oruđe. Isto tako smatra da je ovaj atleta rad nekog vrsnog majstora koji bi mogao biti na tragu grčkog kipara Lizipa ili nekog od njegovih nastavljača.

Apoksiomenova glava - od izranjanja do konačnog čišćenja

…i kao što rekoh, moji su mornari nastavili put, a ja sam stoljećima ležao na morskom dnu. Postao sam dio podvodnog svijeta, a on je postao dio mene. A onda me jednog mirnog dana pronašao neki čovjek i ubrzo sam napustio svoj modri, tihi dom. Nakon svih tih godina opet sam ugledao sunce i otoke. Sada strpljivo podnosim liječenje jer, kao i nekad, plijenim pozornost sviju i čekam na senzacionalan izlazak pred vas, moju publiku. f

[vrh stranice]

by FreeFind