Fragmenti

časopis studentskog kluba arheologa filozofskog fakulteta u zagrebu

antičke olimpijske igre

autor: Ivan Knezović

Olimpija i Olimpijske igre

Antičke olimpijske igre su prvenstveno bile religijska svečanost u čast vrhovnom bogu Zeusu. Održavale su se krajem kolovoza ili početkom rujna u Olimpiji, Zeusovom svetištu na jugozapadu Peloponeza. U Zeusovu čast na polovici (isprva jedinog) natjecateljskog dana prinosila se i hekatomba, žrtva od 100 volova. Olimpija je dobila ime po najvišoj grčkoj planini Olimpu, prebivalištu grčkih bogova. U Zeusovom hramu u Olimpiji je stajao i veličanstveni, 14 m visoki Zeusov kip od zlata i bjelokosti kojeg je izradio jedan od najvećih grčkih kipara, Fidija. Kip je bio jedno od sedam svjetskih čuda starog svijeta. Spiralne stepenice su vodile na galeriju na gornjem katu hrama odakle se kip mogao bolje sagledati.
Sportaši su mogli bili isključivo grčki muškarci iz polisa (gradova-država) razasutih po iz čitavoj Grčkoj i grčkim kolonijama u današnjoj Španjolskoj, Italiji, Libiji, Turskoj i na Crnom moru. Natjecatelji nisu nastupali kao reprezentacija polisa već kao pojedinci, ali su njihove pobjede bile na ponos gradu odakle su dolazili. Troškove priprema, putovanja i boravka na igrama plaćali su sami sportaši, a ponekad njihove mecene ili rodni gradovi. Poslije pada pod makedonsku vlast pravo nastupanja na igrama stječu i Makedonci. Za vrijeme rimske vladavine u Olimpiji se natječu sportaši iz cijelog Carstva.
Smatra se da su prve Olimpijske igre održane 776. g. pr. Kr. Tada je Koroibos, kuhar iz obližnjeg grada Elide pobijedio na utrci od jednog stadija, tj. 600 stopa (192 m). Po stadiju, mjeri za dužinu, grčki stadion , naziv je dobilo i olimpijsko trkalište sa stazom duljine jednog stadija. Prema nekim je literarnim izvorima utrka od jednog stadija bila jedina disciplina na prvih 13 olimpijskih svečanosti sve do 724. g. pr. Kr. Od 776. g. pr. Kr. na sljedećim, 14. igrama u program se uvodi i utrka na dva stadija. Na 15. igrama je uvedeno trčanje na osam stadija a na 18. pentatlon. Kasnije je uvedeno šakanje (pankration), trčanje u vojnoj opremi i konjičke discipline. Proširenjem programa i uvođenjem natjecanja za mladiće trajanje igara se produljilo na pet dana. Prvog dana su se natjecali trubači. Drugi su se dan natjecali mladići a treći je dan bilo natjecanje za odrasle u trčanju i borilačkim sportovima. Četvrti su se dan odvijale konjičke utrke, pentatlon i utrka hoplita. Zadnjeg, petog dana su ovjenčavani pobjednici uz velika slavlja i žrtvovanja njima u čast.
Igre su održavane u Olimpiji svake četiri godine u sljedećih gotovo dvanaest stoljeća. Ukinute su 393. g. kada su postale protivne tada vladajućem kršćanskom svjetonazoru u Rimskom carstvu. Neki drugi dokazi govore da su igre u Olimpiji nastale mnogo prije 776. g. pr. Kr., možda čak u 10. ili 9. st. pr. Kr. Prema legendi igre je pokrenuo kralj Elide Pelop u spomen na pobjedu u utrci kolima nad tastom Enomahom i vjenčanje s Hipodamijom. Prema drugoj legendi olimpijske igre je utemeljio sam Heraklo u čast savoj pobjede nad kraljem Augijem. Grčki historičar Timej je razdoblje između olimpijskih igara nazvao Olimpijadom što se danas pogrešno koristi za same igre. Na antičkim olimpijskim svečanostima nije bilo svečanog otvorenja s olimpijskom bakljom i plamenom kao na otvorenju današnjih igara. Baklja i plamen potječu s modernih igara u Amsterdamu 1928. g.

Sportske discipline na antičkim olimpijskim igrama

Šakanje

Antičko šakanje je imalo manje pravila nego današnji boks. Borilo se bez rundi sve dok jedan od boraca ne bi bio nokautiran ili ne bi priznao da je pobijeđen. Za razliku od modernog sporta, tada nije bilo pravila prema kojem se protivnik nije smio smije udarati na podu. Nisu postojale niti težinske kategorije već samo dvije starosne skupine, muškarci i mladići. Umjesto današnjih rukavica, antički borci su omatali dlanove i zapešća kožnim remenjem.

Hrvanje

Slično kao i u modernom sportu, natjecatelj je trebao baciti protivnika na zemlju, na leđa ili ramena. Tri takva bacanja bila su potrebna za pobjedu. Zabranjeno je bilo gristi protivnika i hvatati ga za genitalije, no bilo je dopušteno lomiti protivnikove prste. Hrvanje je postojalo kao zasebna disciplina i kao dio pentatlona.

Pankration
Ovaj sport je bila vrlo gruba kombinacija šakanja i hrvanja. Pravila su sprječavala samo griženje, kopanje očiju te grebanje i kidanje nosa i ustiju noktima. Udaranje u trbuh i genitalije, što je protiv pravila u većini modernih sportova, bilo je potpuno ispravno. Poput šakanja i hrvanja i ovdje nije bilo kategorija već su se natjecatelji dijelili na mladiće i muškarce. Pankration je svojom brutalnošću bio sličan današnjem ultimate fight-u. Ovaj sport su ljudi fanatično voljeli ili prezirali.

Utrka kola

Utrke kola i jahanje su jedine discipline koje se nisu održavale na stadionu već na hipodromu. Održavane su utrke dvoprega i četveroprega, a posebno su odvojene bile utrke za mlade i odrasle konje. Dužina staze je za sve bila dvanaest krugova oko hipodroma, ukupno oko devet milja.

Jahanje

Dužina jahaće staze je bila šest krugova, što je bilo četiri i pol milje. Ovdje su također bile odvojene utrke za mlade i odrasle konje. Samo bogati su si mogli priuštiti novac za dobre konje, treninge, opremu i dobrog jahača. Zbog toga su za pobjedu oni dobivali maslinov vijenac umjesto jahača ili konja.

Petoboj (Pentatlon): bacanje diska i koplja, skok u dalj, trčanje, hrvanje

Bacanje diska

Ritam i preciznost atlete koji baca disk bili su jednako važni kao i njegova snaga. Disk je bio izrađen od kamena, bronce ili čak olova, oblikom sličan letećem tanjuru. Veličina i težina diska bile su različite kod mladića i muškaraca.

Koplje

Koplje je bilo drveno, duljine oko 1,70 do 1,90 m. Vrh mu je bio zašiljen ili je imalo dodan metalni šiljak. Na centru ravnoteže koplja je bila omotana kožna vrpca. Pravilan hvat koplja je povećavao preciznost i daljinu bacanja.

Skok u dalj

U dalj se skakalo s mjesta. Sportaši su koristili olovne ili kamene utege oblikovane poput telefonskih slušalica da bi što boljim zamahom postigli što veću duljinu skoka. Skakač je držao utege ispred sebe za vrijeme odraza da bi rukama zamahnuo unatrag i pustio ih za vrijeme doskoka. Tako je pomogao tijelu da se odrazi što dalje. Za vrijeme treninga skakači su poput dizača utega povećavali, čak i udvostručavali težinu odraznih utega.

Trčanje

Trčanje je od početka bilo posebna disciplina a kasnije je postalo dio pentatlona. Najstarija utrka je bila stadion, trčanje u duljini od jednog stadija, 192 m. Postojala je i utrka od dva stadija, 384 m. Dugoprugaške utrke su se trčale na duljinama od 7 do 24 stadija (1 344 do 4 608 m). Posebne utrke su se trčale na daljinama od dva do četiri stadija (384 do 768 m), ali pod punom ratnom opremom vojnika oklopnika (hoplita) koja su sačinjavali štit, kaciga, prsni oklop i nazuvci ukupne težine oko 25 kg. Ova utrka je održavala uvijek potrebnu borbenu spremnost i snagu grčkih vojnika.

Maratonska trka nije bila disciplina na antičkim olimpijskim igrama. Prvi put je uveden na prvim modernim igrama 1896. g. u Ateni. Trči se u spomen na Fidipida, legendarnog trkača, koji je nakon bitke kod sela Maratona 490. g. pr. Kr. pretrčao udaljenost od 42 km da bi dojavio Atenjanima o briljantnoj pobjedi Grka nad Perzijancima. Nakon što je donio vijest, viknuvši pobjeda! - nike, pao je mrtav. Herodot je napisao da je nastavio trčati slijedeća dva dana sve do Sparte (oko 250 km) da bi i tamo javio dobru vijest. Duljina današnje maratonske trke od 42 195 m je određena na olimpijskim igrama u Londonu 1908. g.
U kasnijem razdoblju olimpijskih igara uvedena su i natjecanja u umjetnosti: slikarstvo, kiparstvo, glazba, govorništvu, glumi; natjecalo se i u ljepoti tijela - nešto poput današnjih natjecanja u bodybuilding-u.

Zanimljivosti s antičkih olimpijskih igara

Jesu li antički olimpijci bili amateri ili profesionalci?
U novije vrijeme mnogo se govorilo o amaterima i profesionalcima na modernim olimpijskim igrama. Ovo svakako nije bio problem u antičko vrijeme pošto su sportaši tada primali samo nagrade. Sama riječ "atleta" u Grčkoj je značila "onaj koji se natječe za nagradu".
Na igrama opisanima u Homerovoj Ilijadi, koje je organizirao Ahilej u čast poginulom prijatelju Patroklu, dijeljene su bogate nagrade: plemeniti metali, skupocjeno posuđe, volovi i žene. Prema nekim izvorima ako bi neki Atenjanin pobijedio na Olimpijskim igrama dobio bi 500 drahmi od svog grada, što je bilo golemo bogatstvo. U 5. st. pr. Kr. atenski olimpijski pobjednici su imali pravo na doživotnu besplatnu hranu u gradskoj vijećnici. U antici profesionalci i amateri nisu postojali jer se nije pravila razlika među sportašima. Svi su bili jednakopravni natjecatelji.

Varanje na igrama

Nisu baš svi sportaši ispunjavali grčke ideale časti, slave i izvrsnosti. Najstariji poznati prekršitelj pravila je bio Eupol iz Tesalije, koji je podmićivao druge boksače na 98. igrama. Kalip iz Atene je potkupio svoje protivnike u pentatlonu na 112. igrama. Na 226. igrama dva egipatska bokasača, Didas i Sarapamon, kažnjeni su zbog namještanja međusobne borbe. Takvi prevaranti su morali sami financirati vlastite kipove s natpisima koji su bili postavljeni uz put koji je vodio od Zeusovog oltara do ulaza u stadion, kao opomena sportašima koji su tuda prolazili, i naravno, kao stup sramote tim varalicama.

Žene i igre

Žene nisu sudjelovale na natjecanjima. Dapače, nisu niti smjele biti gledatelji na olimpijskom stadionu, dok im je posjet konjičkim utrkama na hipodromu bio dopušten. Prema nekim podatcima čini se da su ipak neudane žene smjele gledati i atletska natjecanja. To sigurno nije bilo zbog toga što su natjecatelji bili goli jer golotinja nije bila ništa strano u grčkom svijetu. Natjecatelji su bili goli u spomen na Orifosa, atletičara iz Megare koji je 720. pr. Kr. pobijedio u trčanju ostavši bez odjeće. Iz nekih su izvora poznate i posebne igre u čast Zeusove žene Here, također održavane u Olimpiji svake 4 godine. Vrlo malo se zna o tim "ženskim" igrama. Na njima su se u trčanju natjecale samo neudane djevojke koje su nosile nisko spuštene tunike koje su jedva pokrivale ramena i grudi a kosa im je bila raspuštena. Još nije poznato da li su muškarci smjeli gledati natjecanje djevojaka.

Igre i politika

Politika je od početaka igara igrala važnu ulogu. Na igrama su slavljene vojne pobjede i sklapani novi savezi. Oko same organizacije igara vođeni su u 8. i 7. st. pr. Kr. ratovi tri polisa, Sparte, Elide i Pize jer je kontrola nad Olimpijom donosila prestiž, ekonomski dobitak i politički utjecaj svakom gradu. Na kraju su pravo organiziranja igara dobili Eliđani. Za svake igre je određivano deset sudaca koji su slali glasnike po svim grčkim polisima pozivajući na igre. Poziv na svečanost je ujedno značio i poziv na Sveti mir - Ekeheiriju, kako bi se omogućio slobodan prolaz i sudjelovanje svih sportaša na igrama i njihov povratak kući. Prekršitelji Svetog mira kažnjavani su novčano i zabranom sudjelovanja na igram. Najpoznatiji incident oko prekida Svetog mira se dogodio 365. g. pr. Kr. kada su Pizanci i Arkađani osvojili Olimpiju i organizirali 104. igre slijedeće godine. Eliđani su napali Olimpiju na četvrti dan igara za vrijeme natjecanja u pentatlonu te su uspjeli povratiti kontrolu nad Olimpijom nakon krvavih sukoba, a te igre su proglasili nevažećima. Spartanci su kažnjeni sa visokih 200 000 drahmi kazne jer su za vrijeme Svetog mira napali Elejsku utvrdu Lepreum.

Gledatelji

Olimpijske svečanosti su privlačile veliki broj gledatelja u Olimpiju. Obični ljudi su spavali otovrenom. Bogatiji posjetitelji i razni poslanici su spavali u šatorima i paviljonima oko svetišta. Trgovci i obrtnici su postavljali svoje štandove na području olimpijskog kompleksa. Osim religijskih svečanosti i sportskih igara, u Olimpiji su poznati govornici i filozofi držali govore a pjesnici su recitirali svoja djela. Gledatelji su srčano bodrili svoje omiljene sportaše i pozdravljali ugledne političke goste iz mnogih grčkih gradova. Bilo je tu ismijavanja i sprdnje. Gledatelji su srdačno pozdravili bogatog sirakuškog tiranina Dionizija kada je došao na igre s nekoliko četveroprega koji su se natjecali na igrama. Ali kada su glumci počeli recitirati njegove očajne pjesme, gledalište je puknulo od smijeha a neki su se čak usudili i pomokriti po njegovim šatorima.

Kulturna ostavština igara

Olimpijske svečanosti su pružile Grcima priliku da stvore veličanstvena postignuća u arhitekturi, kiparstvu i pjesništvu. Veliki Zeusov hram u Olimpiji građen u dorskom stilu je djelo arhitekta Libona i jedan od vrhunaca proporcionalnosti u arhitekturi. Kipari su razvili novi stil kipova koji prikazuje energiju pokreta, zategnutost mišića i prirodni položaj tijela. Jedna od najpoznatijih skulptura je Mironov bacač diska - Diskobol. Grčki su pjesnici, poput Pindara i Simonida, pisali pjesme u čast olimpijskih pobjednika koje su bile iznimno popularne. f

[vrh stranice]