Fragmenti
časopis studentskog kluba arheologa filozofskog fakulteta u zagrebu
na ahemenidskom dvoru
autori: Boris Josipović/Marin Kanajet
Vježbanje politike
U listopadu, 1971. godine, Perzepolis je ponovno bio centar svijeta. Prigodom obilježavanja dvije tisuće petsto godina Perzije, na inicijativu i u organizaciji šaha Mohameda Reze Pahlavija, u Perzepolisu se okupila svjetska politička elita. Spektaklu su prisustvovali i predstavnici SFR Jugoslavije, a potvrdom dobrih i prijateljskih odnosa s Iranom bio je i dolazak predsjednika Josipa Broza-Tita. Neka, kao zanimljivost, bude spomenuto da su suradnici "Varaždinskih vijesti" (jedinog lokalnog lista koji je na spomenutom eventu imao akreditirane novinare), osobno, šahu uručili "Veliki pečat" Varaždina - odljev kojeg ovaj grad uručuje eminentnim odličnicima. Noćnom izvedbom predstave "Son et lumiére" ("Zvuk i svjetlo"), okupljenima se reflektorima i zvučnicima dočaravala povijest Perzijskog carstva. Glavni dio parade činila je smotra vojnika odjevenih u odore ahemenidske dinastije, odore vojnika iz doba Parte, sasanidskih vojnika, ratnika iz doba Safavida, te dinastija Zand i Kađar.
Manje od osam godina nakon tog događaja, Iranu se desila Islamska revolucija. Šah, suočen s optužbama za autokratski i represivni karakter svoje vlasti, korupciju te poražavajuću socioekonomsku situaciju, bježi iz zemlje. Odlazi u egzil, najprije u SAD-u, potom u Egipat, a odnosi tih dviju zemalja s Iranom su do danas ostali obilježeni tim sjećanjima. Nova revolucionarna vlast nije u manjoj mjeri prigrlila nasljeđe stare Perzije. Daljnje istraživanje i rekonstrukcija Perzepolisa se nastavlja. Spomenimo k tome i svjetsku turneju fascinantih izložaka sakupljenih pod imenom "7000 godina Perzije" koju smo ovih dana mogli vidjeti u Zagrebu.
Sl. 1. Ostaci Kseksove palače (prolaza), nazivane još i Vrata svih naroda, smještene iznad samog ulaza u Perzepolis
Kako do Persepolisa?
Nositelji hrvatskih putovnica za ulazak u Iran potrebuju vizu. Prvi je, dakle, korak odlazak u ambasadu Islamske Republike Iran koja se nalazi na Pantovčaku 125c. Nakon što popunite obrasce i uplatite troškove izrade (oko 50 eura), na vizu je potrebno čekati otprilike dva tjedna. Ako je vaše putovanje stručne prirode (rad na nekom projektu koji uključuje posjet nekom od povijesnih lokaliteta kojima Iran obiluje), uz preporuku vašeg profesora-mentora, lakše ćete dobiti vizu.
Sljedeći korak je izbor prijevoznog sredstva koje će vas dovesti do željenog odredišta. Najugodnija varijanta, ali zasigurno i najskuplja, je uplaćivanje aranžmana kod neke iranske turističke agencije, a koji uključuje avionsku kartu, smještaj, hranu i autobus koji će vas voziti od lokaliteta do lokaliteta. Mi smo se odlučili za jeftiniju varijantu putovanja vlakom preko Srbije i Bugarske, zatim kroz Tursku, do prijestolnice današnjeg Irana - Teherana. Sam put u jednom smjeru traje oko pet dana (pripazite na raspored vlakova i isplanirajte presjedanje jer vlak na relaciji Istanbul-Teheran vozi samo jednom tjedno). Ugodno iznenađenje je prelazak iz balkanskih vlakova tipa ex-JŽ u suvremeni turski vlak na liniji TransAsia. No iznenađenjima tu nije kraj! Na istočnoj obali jezera Van (Turska), kojeg smo preplovili na prastarom trajektu kakvih se još može naći i u Jadrolinijinoj floti, čekao nas je iranski vlak koji, iako mnogo stariji rođak onog turskog, za njim nimalo ne zaostaje u udobnosti i ljepoti. Štoviše, osjećaji koji naviru dok se vozite njime usporedivi su s vožnjom u dobro očuvanom i sređenom oldtimeru. Nostalgija, romantika…
Sl. 2. Reljef na vratima Palače 100 stupova koji prikazuje perzijsku stražu ispod kraljevskog prijestolja
Cijeli taj put, Zagreb-Teheran-Zagreb, košta oko 200 eura. Iako iranska zračna kompanija Iran Air na domaćim letovima slovi kao jedan od najjeftinijih avioprijevoznika na svijetu, toplo preporučujemo međugradska putovanja autobusima gdje možete birati između dvije klase: lux (stari mercedesovi autobusi ukrašeni raznobojnim naljepnicama, šljokicama i svjetlima koji više sliče na hipi-karavane, nego na javni prijevoz) i super (poznatu i kao "Volvo" klasu, a nazvanu tako zbog suvremenih autobusa marke Volvo koji ju sačinjavaju). Putovanje autobusom je relativno ugodno i brzo, a za naše uvjete i nevjerojatno povoljno (od Teherana do Širaza, grada nadomak Perzepolisa, putovat ćete 14 sati za otprilike 40 kuna po osobi). Nemojte propustiti prekinuti putovanje u Isfahanu, otprilike na polovici puta između Teherana i Širaza, poznatog po prekrasnim mostovima iznad rijeke Zajandeh i džamijama na trgu Imama Homeinija.
Širaz, glavni grad pokrajine Fars, odredište je koje ćete morati posjetiti ako ste krenuli u Perzepolis. Premda postoji više turističkih agencija koje vam mogu organizirati izlete do Perzepolisa, Pasargada, Firuz Abada i ostalih znamenitosti pokrajine Fars, možete se snaći i tako da se raspitate u nekoj od lokalnih čajana u blizini mauzoleja pjesnika Hafeza i Sadija. Tamo uvijek možete naići na lokalnog taksista koji će vas, za prihvatljivu sumu od 60 do 100 kuna, odvesti do Perzepolisa i obližnjih lokaliteta, a potom vratiti u hotel.
Širaz je grad koji je prepoznao turizam kao dobar izvor zarade (jedino smo u Perzepolisu i Isfahanu naišli na organizirane grupe njemačkih turista) što sa sobom donosi prednosti, ali i neke negativnosti. Od potonjih navedimo postojanje dvostrukih cijena ulaznica, jednih za Irance i drugih mnogo, mnogo skupljih za strance. Ulaznica u Hafezov ili Sadijev mauzolej košta 30 kuna (za lokalce 2 kune), a ulaznica za Perzepolis, koja uključuje i posjet muzeju koji se nalazi unutar kompleksa, stoji 60 kuna.
Sl. 3. Pogled na ruševine Perzepolisa s grobnice Artarakserksa III (jugoistok). U prvom planu je zgrada muzeja u kojem se čuvaju artefakti pronađeni tijekom iskopavanja
Darijeva prijestolnica
Perzepolis se nalazi na obroncima brda Rahmat. Nekada je bio okružen osamnaest metara visokim zidom. Danas se sastoji od ostataka nekoliko monumentalnih građevina izgrađenih na umjetno uzdignutoj kamenoj terasi površine oko 450×300 metara.
Riječ Perzepolis dolazi iz grčkog jezika i znači grad Perzijanaca, no Iranci ga nazivaju Taht-i Džamšid što na perzijskom znači prijestolje Džamšida, legendarnog iranskog šaha. Gradnja zdanja, koje se nalazi pedeset šest kilometara sjeveroistočno od iranskog grada Širaza, započela je između 518. i 516. godine prije Krista i trajala je za vladavina Darija Velikog, Kserksa, Artakserksa i Darija II, a svaki od njih ostavio je svoj trag. Perzepolis je zamišljenkao rezidencija i mjesto za velika primanja. U vrijeme ahemenidske dinastije bio je i svojevrsna ljetna prijestolnica Perzije.
Kada god bi neka strana delegacija dolazila u Perzepolis, njoj u čast svirali su trubaduri. Svi posjetitelji morali su proći Velikim stubama, zatim kroz Kserksov prolaz, poznat i kao Vrata svih naroda. Ulaz u prolaz brane statue u obliku bika, a iznad njih je na perzijskom, babilonskom i elamitskom jeziku ispisano: "Ja sam Kserkso, veliki šah, šah šahova, šah zemalja, šah mnogo naroda (…) sin Darija, šaha ahemenidskog… Mnogo drugih lijepih stvari izgrađeno je u Perziji. Ja sam ih izgradio i moj otac ih je izgradio."
Sl. 4. Kontakt s domaćinima uvijek je na prvome mjestu
Važni uzvanici primani su u Apadana palači, u južnom dijelu zdanja. U palaču se ulazi stepeništem ukrašenim brojnim reljefima koji prikazuju carsku gardu, perzijske i medijske uglednike, konje, kočiju, zoroastrističko božanstvo Ahura Mazdu te delegacije koje donose darove vladaru. U samoj palači stajala su sedamdeset i dva kamena stupa od kojih je sačuvano njih trinaest, a svaki je bio visok dvadeset metara i imao kapitel. Arheolozi smatraju da je u nju moglo stati do deset tisuća ljudi.
Manje važni posjetitelji odvođeni su u Palaču stotinu stupova gdje ih je primao kralj. Bila je to najveća palača u Perzepolisu, i u njoj su gosti izražavali svoju lojalnost kralju te plaćali danak središnjoj vlasti. Stupovi palače su većim djelom bili načinjeni od drveta, pa su danas sačuvane samo baze stupova.
Jugozapadnim kutom zdanja dominiraju palače posvećene Dariju I (Zimska palača), Artakserksu III i Kserksu. Posljednja stoji u samom centru Perzepolisa, u njoj se vijećalo i donosilo važne političke odluke. Istočni dio Kserksove palače prikazuje Darija na tronu kako prima predstavnike dvadeset i osam zemalja.
Odmah pokraj Kserksove palače nalazi se zgrada muzeja čija izvorna svrha nije poznata. U muzeju se mogu vidjeti artefakti pronađeni prilikom iskopavanja Perzepolisa i obližnjih lokaliteta - ratničke strelice, okovi, figurice od cedrovog drveta, fragmenti trube i drugi predmeti, ali zbirka nije toliko bogata, a ni tako zanimljivo izložena kao ona u muzeju Iran Bastan u Teheranu. Jugoistočnim dijelom dominira Darijeva riznica u kojoj su nađene kamene pločice s natpisima na elamitskom i akadijskom jeziku, i na kojima je bio zapisan iznos plaće radnicima koji su gradili Perzepolis. Prema svemu sudeći, i tada su radnici jeli kruh sa sedam kora. Naime, neki povjesničari tvrde da su graditelji Perzepolisa bili potplaćeni.
Naposljetku, istočno, na obližnjem brdu, nalaze se grobnice Artakserksa II i Artakserksa III odakle se pruža pogled na čitavi Perzepolis.
Sl. 5. Prizor iz ruralnog Irana
Najvažnija događanja u Perzepolisu odvijala su se povodom iranske Nove godine (No ruz) koja se i danas obilježava diljem Irana na prvi dan proljeća. Ostaci koje danas vidimo puka su sjena njegovog nekadašnjeg sjaja, ali unatoč tome, i danas nam više otkrivaju nego perzijske prijestolnice u Šušu ili Pasargadu. Grad je oko 330. godine prije Krista uništio Aleksandar Makedonski. Povjesničari nagađaju da uništenje Perzepolisa nije bilo slučajno, već se radilo o osveti za Kserksovo razaranje Atene sto i pedeset godina ranije. Propala je velika knjižnica s oko trideset tisuća rukopisa, a, ukoliko je vjerovati Plutarhu, basnoslovno bogatstvo grada Aleksandar je odvezao na dvadeset tisuća mazgi i pet tisuća deva. Perzepolis je ponovno otkriven 1620. godine, a veća istraživanja započela su tek 1931. godine. Bilo bi pogrešno misliti da su štetu Perzepolisu nanijeli samo Aleksandar i zub vremena. Njima valja pridodati britanske vojnike s kraja 19. i početka 20. stoljeća koji su civiliziranost pokazivali urezujući svoja imena u ruševine Perzepolisa. Jedno od poznatijih je ime generala njezinog veličanstva, J. Meadea. No, takvim barbarima unatoč, Perzepolis i danas sjaji svojim prepoznatljivim i veličanstvenim sjajem. f