Fragmenti
časopis studentskog kluba arheologa filozofskog fakulteta u zagrebu
rekognosciranje i dokumentiranje lokaliteta gradišče na cukovcu
autori: Kristina Grubišić / Andreja Kudelić
Gradišče na Cukovcu je utvrda impozantnih dimenzija i nalazi se na izvanrednom strateškom položaju, no srednjovjekovni naziv utvrde, kao ni vrijeme nastanka a ni njezina funkcija, nisu nam poznati. Gradišče je, navodno, pripadalo viteškim redovima templara i ivanovaca.
Prije godinu dana, točnije, u siječnju 2004. godine, objavljen je natječaj za studentske projekte koje bi "velikodušno" sufinancirao Filozofski fakultet u Zagrebu. Uvjet je bio:
- detaljan opis i obrazloženje projekta,
- detaljna struktura troškova te sredstava koja se traže od fakulteta,
- pismo preporuke mentora.
Naravno, ideja je ono što nam je trebalo, a u arheologiji ih barem ima. U suradnji s mr. sci. Jurjem Belajem s Instituta za arheologiju u Zagrebu (koji nam je ujedno bio i mentor), iznijeli smo projekt pod nazivom: Rekognosciranje i dokumentiranje lokaliteta Gradišče na Cukovcu koji se nalazi u Varaždinskoj županiji, nekoliko kilometara od grada Ivanca.
Pa, evo o čemu se radi:
Gradišče na Cukovcu je utvrda impozantnih dimenzija i nalazi se na izvanrednom strateškom položaju, no srednjovjekovni naziv utvrde, kao ni vrijeme nastanka a ni njezina funkcija, nisu nam poznati. Gradišče je, navodno, pripadalo viteškim redovima templara i ivanovaca. Nekoliko se autora u svom radu dotaklo ovoga lokaliteta, među kojima kao primjer uzimamo L. Dobronić koja je gotovo sigurna da je tu moglo biti davno napušteno sjedište vitezova redovnika. Ujedno, ona je jedina dokumentirala utvrdu, no taj tlocrt nije adekvatan. Zapisana je i predaja starijih mještana okolnih sela prema kojoj je utvrda pripadala bijelim fratrima. Osim toga, u literaturi su potvrđene i predaje o Vražjem stolcu i Željeznim vratima, obližnjim toponimima, kao i o nekim podzemnim hodnicima. U sklopu projekta nastojali smo potvrditi i objasniti ove predaje na terenu, no, isto tako, očekivali smo i neka nova saznanja.
Sl. 1. Pogled na brdo Cukovec
Tehnikom strukturiranog i ciljanog intervjua uz konzultacije s doc. dr. sci. Tomom Vinšćakom s Odsjeka za etnologiju, dio projekta sproveli su studenti etnologije (Iva Končurat, Nenad Kovačić i Anamarija Kučan). Ostali su radovi uključivali raščišćavanje vidljive arhitekture, geodetska mjerenja te crtanje postojeće arhitekture i tlocrta cijelog lokaliteta uz fotografiranje zatečenoga stanja. Radove su pod stručnim vodstvom mr. sci. Jurja Belaja, proveli studenti arheologije: Kristina Grubišić, Dalibor Kereša, Andreja Kudelić i dipl. arheolog Maja Šunjić. Iako je lokalitet u zabrinjavajućem stanju, mogao bi pružiti konkretne osnove za daljnje spoznaje, pa smo ga ovim projektom nastojali rekognoscirati i dokumentirati te prikupiti lokalne predaje kako bi stvorili temelj za daljnja istraživanja. Cilj nam je bio i stjecanje dodatnog terenskog iskustva kao i svladavanje tehnike geodetskog mjerenja te prepoznavanje značenja predaja u određenom kontekstu. Nakon što nam je Filozofski fakultet u Zagrebu odobrio skromna sredstva, 21. 9. 2004. započeli smo s izvedbom projekta koji je trajao do 04. 10. 2004. i evo do kakvih smo rezultata došli:
Rekognosciranje
Brežuljak Gradišče, odnosno Cukovec, nalazi se sjeverozapadno od sela Margečan i južno od sela Gačice. Na brežuljku je smještena utvrda koja je prema zapisanoj predaji starih mještana Gačica pripadala bijelim fratrima. Predaja govori i o podzemnim hodnicima u kojima je skriveno veliko blago. Negdje na sredini brda nalazio se otvor zvan "željezna vrata" koji se urušio, a otuda je, prema predaji, vodio hodnik do tvrđave na vrhu. Na južnoj, stjenovitoj strani brda, 20-tak metara ispod utvrde, nalazi se špilja nepoznate dubine uz koju se vežu lokalne predaje o "želejznim vratima", ali slične predaje prate gotovo svaku utvrdu.
Utvrda je smještena u pravcu istok-zapad, iznad toka rijeke Bednje. Danas je prekrivena gustom bukovom šumom. Najlakše joj je prići s istočne strane, jer su ostale tri relativno strme, a južna i zapadna uz to i stjenovite. Položaj utvrde je dobra kontrolna točka, jer omogućuje pregled nad suženom dolinom Bednje i njenom komunikacijom te nad raskrižjem putova Margečan-Gačice-Ivanec. Lokalitet se nalazi na nadmorskoj visini od 316 do 328 metara na zapadnom dijelu. (Svakodnevno penjanje na utvrdu je, uza sve svoje čari, uzelo danak u obliku upale mišića!)
Na samom vrhu brežuljka dočekala nas je branič kula koja je ujedno i najbolje očuvani dio utvrde (dimenzija 11x11m, očuvana do visine od oko 1,5 m do 2 m.). Unutar same kule uočili smo neprirodnu jamu koju su vjerojatno iskopali "tragači za blagom".
Naišli smo i na obrambene zidove obrasle mahovinom i korijenjem stabala. Zidovi su se većinom mogli lako pratiti (teže tek na nekim dijelovima, kao npr. na spoju zidova i kule), no sjeverni zid u jednom trenutku nestaje, a u produžetku se javlja jarak. Pretpostavili smo da je jarak negativ zida nastao zbog odnošenja kamenja od strane mještana.
Važno je spomenuti kako je konfiguracija terena unutar same utvrde vrlo nepravilna, što može biti posljedica urušavanja podzemnih prostorija. Posebno se ističe jama širine 10x10 m koja se nalazi uz sjeverni zid utvrde, u njenom zapadnom dijelu (50-tak metara od zapadnog vrha utvrde).
Možda je najveći kuriozitet ovog lokaliteta tzv. "vražji stolček" koji se nalazi ispod utvrde, nekoliko desetaka metara zapadnije. Naime, okolno stanovništvo tako naziva veliki kamen u obliku stolca (čini se da na njemu ima i tragova obrade dlijetom) koji se nalazi na strmoj i stjenovitoj jugozapadnoj strani brežuljka s koje puca prekrasan pogled na dolinu Bednje.
Sl. 2. Pogled s Vražjeg stolčeka
Dokumentiranje lokaliteta
Prilikom dolaska na teren obišli smo vidljive zidove i došli do zaključka da bismo, ukoliko želimo napraviti nacrt utvrde, trebali na što više mjesta raščistiti vanjska i unutarnja lica zidova. U tome su nam pomogla i četiri radnika koje nam je osiguralo Poglavarstvo grada Ivanca. Nakon što smo obišli teren trebali smo izraditi početnu skicu da dobijemo okvirne dimenzije utvrde kako bi se mogli lakše orijentirati na lokalitetu. Dobiveni rezultati mjerenja su nam pokazali da su dimenzije utvrde impozantne: dužina joj je oko 152 metara, a prosječna širina oko 28 metara. Ispostavilo se da utvrda u svom zapadnom dijelu završava polukružno ili poligonalno. Za utvrđivanje debljine zidova morali smo napraviti nekoliko sondi kako bi generalni tlocrt bio čim vjerodostojniji. Pod nadzorom mr. sci. Jurja Belaja i uz dozvolu za sondažna arheološka istraživanja (jer studenti ne smiju "kopati" sami), otvorili smo nekoliko probnih sondi kako bismo utvrdili vanjsko i unutarnje lice zida. Osim sondi, odredili smo i 19 točaka koje smo očistili za potrebe snimanja tlocrta utvrde totalnom geodetskom stanicom. Sve faze iskopavanja su detaljno fotografski dokumentirane, a po potrebi crtežom ili skicom. Sličnu debljinu zidova (2m) uočili smo i na obližnjoj srednjovjekovnoj utvrdi Paka iz 13. st. koju smo u međuvremenu posjetili, a koju istražuje ekipa iz Gradskog muzeja u Varaždinu, pod vodstvom M. Šimek.
Od arheološkog materijala sakupili smo pedesetak fragmenata keramike, ali iznenadilo je što je većina fragmenata prapovijesna. Neobična je i činjenica da smo prapovijesnu keramiku (vjerojatno brončanodobnu) pronašli vrlo plitko.
Na kraju smo čitav lokalitet, sve otvorene sonde i zidove u njima, zatrpali kako bismo ga vratili u zatečeno stanje i zaštitili od negativnog djelovanja atmosferilija. Nadamo se da će se ovo istraživanje nastaviti i da je ovo poticaj za neka nova i opsežnija istraživanja na brdu Cukovec.
Sl. 3. Sonda 5, sjeverni zid, mjesto gdje zid nestaje (pokraden?)
Budući da ovo nije stručan časopis nećemo vas gnjaviti s detaljima, a sve koje zanima nešto više o ovom lokalitetu mogu o njemu čitati u Obavijestima HAD-a , br. 3, god. XXXVI/2004, Zagreb, 2004.
Naš je rad bio popraćen i od strane medija: izašao je članak u regionalnom Večernjem listu (22. 9. 2004.), u časopisu Novi Varaždinec (8. 10. 2004.), posjetila nas je i ekipa s HTV-a, a prilog se mogao vidjeti u regionalnoj Županijskoj panorami (29. 9. 2004.) i u emisiji "Dobro jutro Hrvatska" (4. 10. 2004.).
Nadamo se kako će ovo biti poticaj ostalim studentima i kolegama da s dobrom idejom i puno dobre volje pokušaju nešto slično. Neka im nikakva administracija ne prepriječi put! f