Fragmenti
časopis studentskog kluba arheologa filozofskog fakulteta u zagrebu
studijsko putovanje u budimpeštu
autori: Marijeta Babin/Andrea Devlahović
Dana šestog ožujka, godine Gospodnje 2004. krenusmo na put.
Destinacija - Budimpešta
I bi ovako:
Šestosatni boravak u autobusu bio je poprilično naporan, a na samom ulazu u grad dočekali su nas vjetar, snijeg i hladnoća što nas baš i nije obradovalo.
Glavni cilj putovanja bio je obilazak mađarskog Nacionalnog muzeja (Magyar Nemzeti Múzeum). Ali prije ostvarenja tog sna, posjetili smo Citadellu koju su 1854. godine izgradili Habsburgovci nakon suzbijanja mađarske revolucije 1948/49. Citadella je smještena na vrhu brda Gellért pa je poznata kao mjesto s kojeg puca najljepši pogled na grad. Međutim, jedino što smo mi vidjeli bila je magla... Nedaleko od Citadelle nalazi se i poznati 14-metarski kip koji simbolizira oslobođenje zemlje od fašističke vlasti. Radi se o brončanoj statui žene koja drži palminu granu u rukama. Inače, nadobudna arheostudentarija je na jedvite jade pristala izaći iz autobusa da vidi te velebne znamenitosti što je, istina, donekle i razumljivo s obzirom na vremenske (ne)prilike.
Napokon stigosmo pred mađarski Nacionalni muzej
Mađarski Nacionalni muzej je, kao treći te vrste u Europi, utemeljen 1802. g. na inicijativu grofa Ferenca Széchényia koji je svoju povijesnu kolekciju poklonio mađarskom narodu uz blagoslov cara Franza I. Današnja zgrada muzeja gradila se od 1837. do 1847. godine u klasicističkom stilu. Kao zanimljiv detalj istaknuli bismo figure na zabatu. U centralnom dijelu nalazi se Panonija s lovorovim vijencem koji predaje personifikacijama znanosti i umjetnosti na desnoj te povijesti i slave na lijevoj strani. U kutovima zabata nalaze se figure koje simboliziraju Dravu i Dunav. U predvorju muzeja dočekala nas je ljubazna dr. sci. Katilin T. Bíró koja nas je i provela kroz prapovijesni dio zbirke. Bili smo ugodno iznenađeni modernim konceptom stalnog postava. Ono što bismo posebno istaknuli jest da svaka legenda u muzeju sadrži i tekst na Braillovom pismu, a osim toga, uz neke vitrine su postavljene i replike pojedinih eksponata (npr. paleolitičke alatke) kao didaktička pomagala za slijepe osobe. Nadamo se da ćemo u skorije vrijeme ovakvo što vidjeti i u našim muzejima. Da sada previše ne duljimo, spomenut ćemo neke izloške koji su nam ostali u sjećanju, a budući da nam je cilj opisati cijelo putovanje, istaknut ćemo samo neke od nama najzanimljivijih eksponata. U dijelu zbirke posvećenom neolitiku vidjeli smo rekonstrukciju kuće u stvarnoj veličini koja djeluje doista impresivno. Pravo oduševljenje izazvao je najstariji model kola iz Szigetszentmártona koji je datiran u 3500. na 3000. godinu prije Krista, a zatim i antropomorfne urne iz Ózd-Center-a datirane u isto razdoblje. Iz brončanodobnog dijela zbirke možemo istaknuti ostavu iz Százhalombatta- a iz oko 1500. godine prije Krista, a moramo spomenuti i svima poznatu ostavu iz Hajdúböszörmény-a iz 10. stoljeća prije Krista. Na kraju ćemo spomenuti i reprezentativan nalaz iz našeg Siska. Riječ je o brončanoj oplati kasnoantičkog drvenog kovčežića iz sredine 4 stoljeća. Na njoj su uz razne mitološke prizore, prikazane i personifikacije Kartage, Nikomedije, Konstatinopolisa, Rima i Siscije (sl. 1).
Sl. 1. Oplata škrinjice iz Siska
Nakon zanimljive, ali i iscrpljujuće ture po muzeju, konačno sloboda
Slobodno vrijeme prije odlaska u hotel svatko je iskoristio kako je najbolje znao - neki su išli na kavu, neki su razgledavali grad, a neki su se opskrbili litrama neizbježnih fluida (ma znate vi o čemu se radi...). Nakon dolaska u hotel Expo (jedinstveno iskustvo…) uslijedila je dosadna i preduga raspodjela soba, a uz sve to, vozač autobusa bio je nepokolebljiv u svojoj odluci da nas u večernji izlazak povede za ciglih sat vremena (u 20.00, naime!).
Dio ekipe se tuširao brzinom Burnius Roadibus-a i usput se zagrijavao za noćni život Budimpešte (opet znate na što mislimo, zar ne?). Oni komotniji došli su u grad taksijima koji su, usput budi rečeno, jeftini. Za dio ekipe nemamo informacija o tome kako su doživjeli Budimpeštu by night, ali vaše "novinarke" su se u hotel vratile u ranim jutarnjim satima. Večer je započela u baru Kataklizma, a završila na nekim opskurnim lokacijama. No to bismo radije zadržale za sebe... U svakom slučaju, ako se nađete u Budimpešti, odlazak u Kataklizmu toplo preporučujemo (dobra muzika, ugodna atmosfera…).
Sl. 2. Kolumna na Trgu heroja
Tako bude večer, pa jutro - dan drugi
Za razliku od dana prvog, ovaj je osvanuo sunčan i vedar. Jutro je bilo rezervirano za razgledavanje gradskih znamenitosti kao što su Parlament, katedrala sv. Stjepana, Trg Heroja (sl. 2)... Slijedeća postaja bio je Aquincum koji smo nažalost vidjeli samo preko ograde jer je naime, bila nedjelja. Ali smo zato vidjeli vojni amfiteatar kojeg je oko 145. godine, za vladavine Antonina Pija, izgradila legio II Adiutrix (sl. 3). S obzirom na to da nije padala ni kiša ni snijeg, a ni tuča, začudio je manjak entuzijazma arheo-studentarije. Nakon ručka smo krenuli prema dvorcu Buda. Temelji dvorca položeni su u 13. st., nakon provale Mongola, a kasnije se oko njega razvija današnji Budim. Kroz povijest je više puta razaran i obnavljan, a zadnji put nakon 2. svjetskog rata. Dvorac, sa svoje 203 sobe, udomljuje nekoliko muzeja, između ostalog Nacionalnu galeriju i Povijesni muzej (Budapesti Történeti Múzeum). U usporedbi s Nacionalnim, Povijesni muzej nas se zbog poprilično zastarjelog postava nije previše dojmio.
Sl. 3. Amfiteatar kod Aquincuma
Budimpešta nam je ostala u lijepom sjećanju iako smo tamo proveli manje od 48 sati i uspjeli vidjeti samo neke dijelove grada - centar s poznatim mostovima preko Dunava i dio Budima. Stoga, ako želite posjetiti ovaj grad, svakako ostanite duže od dva dana. A bez obzira na opasnost da ćemo sada zvučati kao tipični bahati apsolventi, preporučujemo studentima mlađih godina neka - ako se nađu u prilici, svakako posjete Nacionalni muzej. Zašto? Odličan stalni postav je dovoljan razlog, a uz to nije isto neki predmet vidjeti na slici ili uživo, u što smo se i sami uvjerili. I za sam kraj spomenut ćemo da su na putovanju sudjelovali studenti svih godina kao i naše profesorice Marina Šegvić i Tihomila Težak-Gregl, asistenti Marcel Burić i Helena Tomas, gđa. Zrinka Šimić-Kanaet te dobri duh naše katedre, gđa. Nada Begić. f