{"id":36,"date":"2014-02-04T12:43:33","date_gmt":"2014-02-04T10:43:33","guid":{"rendered":"http:\/\/wp.ffzg.unizg.hr\/apra\/?page_id=36"},"modified":"2024-02-22T10:32:45","modified_gmt":"2024-02-22T08:32:45","slug":"tilurium","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/arheo.ffzg.unizg.hr\/provincijalna\/?page_id=36","title":{"rendered":"Tilurium"},"content":{"rendered":"

Rimski vojni logor – Tilurij<\/a> nalazi se na mjestu dana\u0161njega sela Gardun, udaljenoga nekoliko kilometara od grada Trilja. Rimljani su bili podigli logor na mjestu nekada\u0161nje ilirske gradine, na sjeveroisto\u010dnom dijelu visoravni koja se uzdi\u017ee iznad desne obale rijeke Cetine (Hyppus). Kod dana\u0161nje crkve sv. Petra, dominantne i strate\u0161ke to\u010dke isto\u010dno od logora, gdje apsolutna visina dose\u017ee 429 m, pru\u017ea se pogled na rijeku Cetinu i prijelaze preko nje kao i na sva okolna polja i visoravni. Naravno da se s toga mjesta dalo nadgledati i prometnice, \u0161to je bilo va\u017eno jer je preko Cetine vodila cesta Salona – Argentaria, da bi se upravo tu, na Cetini, na mjestu dana\u0161njega grada Trilja, koji se u anti\u010dkim itinererima spominje kao Pons Tiluri, ra\u010dvala u dva pravca. Jedan je pravac i\u0161ao preko Delminija, na sjeveroistok prema Argentariji, a drugi preko Narone prema Skadru i Dirahiju, na jugoistoku.<\/p>\n

\"gardun<\/a>

Pogled sa obale rijeke Cetine na ilirsku gradinu i dana\u0161nju crkvicu Sv. Petra (gore lijevo)<\/p><\/div>\n

Prostor logora se prema sjeveru, na mjestu gdje se nalazi lokalitet Me\u0111ine, stepenasto penje do visine od 440 m, dok se na jugu prema lokalitetu Podvornice teren spu\u0161ta na 377 m. Prema zapadu podru\u010dje dana\u0161njeg sela Gardun grani\u010di s teritorijem sela Vojni\u0107. Na ulazu u samu vojni\u0107ku dolinu nalaze se i danas ostaci ilirskog bedema zvanog Prizida. Taj je bedem, \u010dija je \u0161irina iznosila oko 2 m a visina oko 4 m, sagra\u0111en tehnikom suhozida. Veliki kameni blokovi slagali su se bez upotrebe \u017ebuke s vanjske i unutra\u0161nje strane, a me\u0111uprostor se ispunjavao usitnjenim kamenjem. Danas je od nekada\u0161njeg bedema sa\u010duvana ta unutra\u0161nja ispuna koja se, zbog toga \u0161to su vanjski kameni oblozi odneseni, ra\u0161irila i spustila. Bedem je zatvarao prilaz s visoravni Poda, a pru\u017eao se od krajnjega juga \u010cemernice, tj. brda Bra\u010dice do lokaliteta “Kusi\u0107a gomile” koji se nalazi isto\u010dno od sela Bu\u0107ani. Ti su bedemi, iako jo\u0161 uvijek ne znamo vrijeme njihove izgradnje, igrali sigurno veliku ulogu u za\u0161titi prilaza ilirskoj gradini koja se neko\u0107 nalazila na podru\u010dju Tilurija. Na mjestu te strate\u0161ki izvanredno dobro smje\u0161tene gradine podigli su Rimljani vojni logor, koji je zajedno s onim u Burnumu, kao i kastelom na Gra\u010dinama (Bigeste) te s nekoliko manjih kastela \u010dinio obrambenu crtu, neku vrstu limesa prema, u tom vremenu, jo\u0161 nesigurnoj unutra\u0161njosti provincije, \u010dime je bilo presje\u010deno podru\u010dje ratobornih Delmata.<\/p>\n

Iako je u znanstvenoj literaturi zna\u010daj ovog legionarskog logora odavno uo\u010den, nakon njegove ubikacije koju je uspje\u0161no rije\u0161io S. Gunja\u010da, znanost se samo jednom temeljito pozabavila pitanjem Tilurija. Radi se o \u010dlanku M. Zaninovi\u0107a koji vrlo iscrpno analizira vojni zna\u010daj tog logora u antici. Osim \u0161to iznosi mi\u0161ljenje da je nekada\u0161nja ilirska utvrda Tilurium za vrijeme Oktavijanove vojne ekspedicije 34 – 33. pr. Kr. zaslu\u017eila Plinijev atribut, izre\u010den u re\u010denici: Burnum, Andetrium, Tribulium, nobilitata proeliis castella (N.H. III, 142), Zaninovi\u0107 podr\u017eava op\u0107e mi\u0161ljenje da je do gradnje logora do\u0161lo nakon gu\u0161enja Batonova ustanka 9. godine, ne polemiziraju\u0107i s mi\u0161ljenjem O. Cuntzea o dolasku rimskih trupa na Gardun najkasnije 15. pr. Kr.<\/p>\n

Rasprave o vremenu gradnje logora Burnum i Tilurij, te o stalnom stacioniranju rimskih legionarskih trupa u Iliriku koji iz toga proizlaze, poti\u010du prije svega dvije \u010dinjenice. Prva koja govori da je do kona\u010dne okupacije Ilirika do\u0161lo nakon dugogodi\u0161njeg rimskog truda obilje\u017eenog brojnim pohodima i krvavim bitkama, pobjedama ali i porazima. I druga, to \u0161to je od 226. pr. Kr. kada je zabilje\u017eeno da je rimska vojska prvi put intervenirala u Iliriku, pa do gu\u0161enja Batonova ustanka 9. godine, dakle u vi\u0161e od dvjestotrideset godina, tom provincijom pro\u0161la brojna rimska vojska. Vojska koja ni u kojem slu\u010daju nije mogla djelovati bez stalne i dobro organizirane logisti\u010dke podr\u0161ke. Svoj je sud o tom problemu najjasnije iznio Wilkes. On naime, \u010dvrsto zastupa stajali\u0161te da rimske trupe prije stacioniranja u Burnumu i Tiluriju, a to se dogodilo, po njemu, nakon 9. g. nisu imale svoja stalna i planirana boravi\u0161ta u Iliriku, te da je njihov boravak u toj provinciji bio uvjetovan ad hoc operacijama nakon \u010dega bi ga trupe napu\u0161tale. Sve su se ove rekonstrukcije nekada\u0161njih doga\u0111anja u svezi s rimskim logorom Tilurij i s boravkom rimskih trupa u Iliriku bazirali samo na jednoj znanstvenoj disciplini, naime na Staroj povijesti i pisanim izvorima iz rimskog vremena. Stoga arheolo\u0161ka istra\u017eivanja zapo\u010deta 1997. godine na podru\u010dju toga nekada\u0161njeg legionarskog logora mogu donijeti rezultate koji bi u kombinaciji s dosada\u0161njim spoznajama mogli pru\u017eiti temelje za stvaranje novih zaklju\u010daka ali naravno i za potvrdu dosada\u0161njih teza.<\/p>\n

I upravo je ta, prethodno opisana situacija, bila jedan od najva\u017enijih razloga koji su me potakli na arheolo\u0161ka istra\u017eivanja u Gardunu. Pred istra\u017eiva\u010da se postavilo vi\u0161e ciljeva, od kojih su mi se najzna\u010dajnijima i najbitnijima \u010dinili:<\/p>\n