<\/p>\n
Lokalitet Tilurij Legijski logor Tilurium bio je smje\u0161ten na jednom povi\u0161enom platou desne obale rijeke Cetine (Hippus flumen) (slika 1). Taj je polo\u017eaj za Rimljane imao izuzetnu strate\u0161ku va\u017enost jer je omogu\u0107avao nadzor prijelaza preko rijeke Cetine, odnosno kontrolu putovanja prema unutra\u0161njosti provincije Dalmacije (slika 2). Tilurium se vi\u0161e puta spominje i u anti\u010dkim izvorima. Tako Plinije (NH III 142) Tilurium spominje kao …Tribulium, nobilitata proeliis castella. Tabula Peuntegerijana (6,3) ga bilje\u017ei kao logor Tilurio. U Itin. Anton. (337,5) se spominje kao rije\u010dni prijelaz pa je zabilje\u017een kao PonteTiluri. Kod Rav. (IV,16) se spominje i prijelaz preko rijeke Ponteluri ali i legijski logor Tilurion. Ime logora se javlja i na dva miljokazu (a Tilur\/io\/\u2026m\/ilia\/p\/assuum\/.)(CIL XVII\/4, 342) datiranom u sredinu 3. st. prona\u0111enom u Runovi\u0107ima iTil(urio) (CIL XVII\/4, 363) s nalazi\u0161ta Orepak u selu Prud kod Narone. U Justinijanovoj darovnici sv. Benediktu (A. L. Muratori. Rerum Italicarum scriptores. T.2. S. 353) iz sredine 6. st. javlja se Pontem Ciluri, a u fragmentu kodicila nepoznate osobe s po\u010detka 7. st. spominje se izme\u0111u ostalih lokaliteta i utvrda Tilu.. (Marini. Papiri diplomatici S. 121, Nr. 78). Tilurij je u vrijeme osvajanja unutra\u0161njosti Dalmacije zajedno s legijskim logorom Burnum i kastelima Magno, Andetrij i Bigeste igrao va\u017enu ulogu u za\u0161titi obale koja je od ranije ve\u0107 bila \u010dvrsto u rimskim rukama. U Tiluriju je najdu\u017ee boravila VII. legija. U stru\u010dnoj literaturi spominju se razli\u010diti datumi dolaska VII. legije u Dalmaciju, ali i njenog odlaska iz Dalmacije. Analiza spomenika VII. legije u provinciji Dalmaciji za sada pokazuje da je najstariji sigurno datirani spomenik gra\u0111evinski natpis postavljen 16.\/17. god. po. Kr., a najmla\u0111i sigurno datirani spomenik je me\u0111a\u0161ni natpis postavljen izme\u0111u 42. i 50. god. po. Kr. Sigurno je da su na njeno mjesto do\u0161le pomo\u0107ne vojne postrojbe od kojih je u Tiluriju najdu\u017ee boravila cohors VIII voluntariorum civium romanorum \u010diji se posljednji spomen datira u 243. g. \u010cini se da legijski logor Tilurij nije nikada prerastao u ve\u0107e anti\u010dko naselje. Ja\u010da naseljenost civilima pojavljuje se tek u 17. st. kada se na njemu po\u010dinje razvijati dana\u0161nje selo Gardun. Lokalitet je do\u0161ao u fokus znanstvenih razmatranja krajem 19. st., nakon \u0161to su iz Garduna i njegove okolice u obli\u017enje muzeje po\u010deli stizati arheolo\u0161ki nalazi. Bile su to prije svega vojni\u010dke nadgrobne stele ali i drugi natpisi kao i novac i vojni\u010dki predmeti.5 Od 1980. god. prostor sela Garduna i njegova bli\u017ee okolica upisani su pod rednim brojem 959 u Registar nepokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda za za\u0161titu spomenika kulture u Splitu (Pravni status Z-2315). Od 1997. god. rimski legijski logor Tilurij postaje i objektom sustavnih arheolo\u0161kih istra\u017eivanja. Od tada na svjetlo dana izlaze ostaci razli\u010ditih logorskih gra\u0111evina kao i brojni pokretni nalazi.<\/span><\/p>\n Projekt<\/span><\/strong><\/p>\n Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta odobrilo je 1997. godine financiranje projekta pod nazivom Rimski vojni logori u Hrvatskoj \u2013 Tilurij, i to od 1997. do 2002. kroz projekt Rimski vojni logori u Hrvatskoj \u2013 Tilurij (130666); od 2003. do 2006. kroz projekt Rimski vojni logori u Hrvatskoj \u2013 Tilurij (130460) i od 2007. kroz projekt Rimski vojni logori u Hrvatskoj (130-0000000-0777).6 Primarni ciljevi istra\u017eivanja postavljeni na po\u010detku projekta temeljili su se na sustavnim arheolo\u0161kim iskapanjima. Razlog tome je \u010dinjenica da su se znanstveno utemeljeni odgovori na va\u017ena pitanja o arheolo\u0161kom lokalitetu Tilurij mogli dobiti samo metodolo\u0161ki ispravno provedenim arheolo\u0161kim iskopavanjima. Takav postupak podrazumijeva, uz redovitu objavu, primjenu suvremenih i prikladnih na\u010dina iskopavanja uz vo\u0111enje detaljne dokumentacije kao i stru\u010dnu analizu pokretnih i nepokretnih nalaza. Na samom po\u010detku trebalo je utvrditi nekada\u0161nji prostorni opseg logora, kao i raspored eventualno sa\u010duvanih gra\u0111evina u njegovoj unutra\u0161njosti. Smatralo se da bi pronalaskom logorskih gra\u0111evina bilo mogu\u0107e definirati graditeljske tehnike i arhitektonska obilje\u017eja svakoga pojedinoga gra\u0111evinskog kompleksa. Pokretni nalazi iz tih arheolo\u0161kih iskopavanja bili bi tako\u0111er podvrgnuti analizi. Zahvaljuju\u0107i novim podacima dobivenim iz prou\u010davanja pokretnih i nepokretnih spomenika, bilo bi mogu\u0107e \u0161to preciznije utvrditi vrijeme nastanka i trajanja logora, kao i eventualne promjene u opsegu i namjeni. U sklopu projekta zapo\u0161ljavani su i znanstveni novaci. Oni su jednako kao i vanjski suradnici tijekom svoga djelovanja na projektu kontinuirano napredovali u stru\u010dnom i znanstvenom radu \u0161to se najbolje ogleda u njihovim magistarskim i doktorskim radnjama kao i brojnim objavama, relevantnima za istra\u017eivanja odnosno za projekt.<\/span><\/p>\n Arheolo\u0161ka iskopavanja provodila su se svake godine tijekom trideset dana u mjesecima lipnju i srpnju. Vremensko ograni\u010denje arheolo\u0161kih iskopavanja na jedan mjesec godi\u0161nje je doneseno prije svega zbog analize pokretnog materijala koja se provodila u kabinetskim ispitivanjima tijekom ostatka godine. Zahvaljuju\u0107i takvoj organizaciji iskopavanja bilo je mogu\u0107e posti\u0107i da vrednovanje i obrada velike ve\u0107ine materijala dr\u017ei korak s arheolo\u0161kim iskopavanjima.<\/span><\/p>\n U svim je dosada\u0161njim godi\u0161njim arheolo\u0161kim kampanjama, osim voditeljice projekta i iskopavanja, sudjelovala grupa stru\u010dnjaka sastavljena od profesora s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te doktoranata i postdoktoranata. U iskopavanjima, kao \u0161to je ve\u0107 spomenuto, redovito sudjeluju i studenti arheologije kojima je rad na arheolo\u0161kom terenu obvezatni kolegij. U svakoj istra\u017eiva\u010dkoj kampanji radi i nekoliko studenata arheologije iz inozemstva, koji u Tilurij dolaze preko me\u0111unarodne suradnje\/razmjene. Od samog po\u010detka u radu na projektu djeluju i vanjski suradnici, stru\u010dnjaci razli\u010ditih arheolo\u0161kih disciplina (keramika, numizmatika, staklo, metal, mozaici). Samo tako ustrojen tim stru\u010dnjaka mo\u017ee poku\u0161ati dati odgovore na pitanja, \u0161to se postavljaju sa svakim novim otkri\u0107em u tilurijskom legijskom logoru. Ipak za potpuno rje\u0161avanje kompleksnih pitanja koja se pojavljuju na terenu, bila je potrebna suradnja i s drugim ekspertima iz razli\u010ditih znanstvenih podru\u010dja, koji se po potrebi uklju\u010duju u istra\u017eiva\u010dki rad, kao npr. osteologa \u2013 sa zada\u0107om analize ljudskih i \u017eivotinjskih kostiju,ili kemi\u010dara za analizu sastava tla i keramike. I, kona\u010dno, ovako zami\u0161ljen projekt nije bilo mogu\u0107e provesti bez upotrebe suvremenih ra\u010dunalnih tehnologija, \u0161to je posebno do\u0161lo do izra\u017eaja u suradnji s geodetima i arhitektima. <\/span><\/p>\n Ve\u0107 se tijekom prvih pet godina arheolo\u0161kih iskopavanja pokazalo da je odluka o sustavnom iskopavanju legijskog logora bila ispravna.8 Tako je ve\u0107 u prvoj istra\u017eiva\u010dkoj kampanji 1998. god. do\u0161lo do pronalaska monumentalnih vojni\u010dkih gra\u0111evina. Do 2001. god. je otkriveno i istra\u017eeno jo\u0161 nekoliko logorskih objekata. I ovaj je legijski logor, kao i drugi takvi ili sli\u010dni objekti u Carstvu, bio za\u0161ti\u0107en bedemima. U Tiluriju smo istra\u017eivali temelje zapadnog bedema. Iako je spomenuti segment bedema bio tek djelomi\u010dno sa\u010duvan (7,8 m), ipak je bilo mogu\u0107e ustanoviti tehniku njegove izgradnje. Njegova je monumentalna konstrukcija bila na\u010dinjena u tehnici opus coementicium, ali uz masivnu upotrebu drveta, i to vodoravno i uspravno u jezgru zida umetnutih greda. Drvena je konstrukcija tijekom dva tisu\u0107lje\u0107a potpuno istrunula \u0161to je rezultiralo vidljivim tragovima u obliku \u010detvrtastih \u0161upljina u bedemu kao i tragovima nekada\u0161nje povr\u0161ine drveta koja se utisnula u \u017ebuku dok je bila svje\u017ea.<\/span><\/p>\n Na sjeverozapadu logora otkriveni su i ostaci rimske cisterne za vodu oblika nepravilnog pravokutnika (16,60 x 24,89 x 27,95 x 19,30 m). Cisterna je bila ukopana u zemlju zdravicu, a njeni su zidovi i pod bili za\u0161ti\u0107eni sa slojem \u0161ljunka te premazani s nekoliko slojeva vodootporne \u017ebuke. Krovi\u0161te cisterne bilo je naslonjeno na pilone. Sa\u010duvano je i stepeni\u0161te kojim se ulazilo u cisternu kao i odvodni kanal kojim se razvodila voda u logor.<\/span><\/p>\n Unutar samog logora u njegovom sredi\u0161tu u kojem se, u na\u010delu, uvijek nalaze zgrade zapovjedni\u0161tva, na\u0111eni su ostaci mozaika s djelomi\u010dnim prikazom bika i rubnim geometrijskim ukrasima s bijelim i crnim rombovima. Ovaj mozaik le\u017ei na \u010dvrstoj podnici \u0161to je izgra\u0111ena i uz pomo\u0107 dijelova starijih mozaika od kojih su se sa\u010duvali fragmenti.<\/span><\/p>\n Nalaz dijelova dviju monumentalnih gra\u0111evina odnosno dvaju gra\u0111evinskih sklopova predstavljalo je najve\u0107i izazov istra\u017eiva\u010dima. Prva je gra\u0111evina smje\u0161tena u sjeverozapadnom dijelu logora u neposrednoj blizini bedema (oko 16 m). Do 2001. god. je istra\u017een i dokumentiran njezin vanjski, bedemu paralelan, zapadni zid u du\u017eini od 40,80 m. Zahvaljuju\u0107i utvr\u0111enoj tehnici izgradnje i pokretnim nalazima, objekt se mogao preliminarno datirati u 1. st. po. Kr., ali se jo\u0161 uvijek ne mo\u017ee s potpunom sigurno\u0161\u0107u govoriti o njegovoj namjeni. Drugi se gra\u0111evinski sklop nalazi na sasvim drugom kraju logora, i to u njegovom jugoisto\u010dnom dijelu. Gra\u0111evina koju od bedema dijeli 9 m \u0161iroki intervallum sastoji se od 67 metara duga\u010dkog i do 2 m visokog ju\u017enog zida i 9,5, odnosno 17,6 m duga\u010dkih zidova s isto\u010dne strane. Ti vrlo dobro sa\u010duvani zidovi su poduprti s 28, odnosno 8 kontrafora. Osim monumentalnosti ovaj sklop pokazuje i neka zanimljiva gra\u0111evinska rje\u0161enja. Tako se npr. izrazite kosine terena ispravljaju niveliranjem pomo\u0107u supstrukcija koje su se ispunjale amorfnim kamenjem. Izme\u0111u unutra\u0161njeg ruba vanjskih zidova supstrukcije i kamene ispune u unutra\u0161njosti dokumentirani su 40\u2013ak cm \u0161iroki zemljani tamponi. Kontrafori, kako se misli, podupiru ove vanjske zidove da bi se nivelacija terena dodatno u\u010dvrstila. Gradnja ove gra\u0111evine datirana je, zahvaljuju\u0107i i analizi pokretnog materijala, u prvu polovicu 1. st. po. Kr. Danas se u znanosti barata podacima da su se u 1. st. legijski logori jo\u0161 uvijek podizali od drvene gra\u0111e, a da se na kamenu izgradnju pre\u0161lo tek koncem 1. st. odnosno po\u010detkom 2. st. Me\u0111utim ve\u0107 se u prvim godinama istra\u017eivanja u tilurijskom arealu moglo ustanoviti, prije svega zahvaljuju\u0107i pomnom iskopavanju gra\u0111evina, da su se one od samog po\u010detka zidale od kamena i to ponajvi\u0161e u ve\u0107 naprijed spomenutoj tehnici opus coementicium. Ipak ta graditeljska tehnika u na\u0161em primjeru pokazuje odre\u0111ene osobitosti, i to zbog obilne upotrebe drvene gra\u0111e ne samo u jezgri zida (bedem) nego i u vanjskim zidovima pojedinih gra\u0111evina (sonda A i sonda Z). U ljeto 1999. god. suradnici projekta provodili su i za\u0161titni arheolo\u0161ki nadzor prilikom postavljanja vodovodnih cijevi, od kada je selo Gardun priklju\u010deno na sredi\u0161nji vodovodni sustav. Tijekom arheolo\u0161kog istra\u017eivanja ovog legijskog logora u razdoblju od 1997. do 2001. prona\u0111en je veliki broj pokretnih nalaza odnosno njihovih ostataka. To se odnosi prije svega na keramiku, staklo, metalne nalaze ali i novac. Analize koje su provedene nad pokretnim nalazima potvr\u0111uju intenzivan logorski \u017eivot u prvim desetlje\u0107ima 1. st. po. Kr. \u0161to korespondira s podacima s epigrafskih spomenika.11 Nalazi isto tako svjedo\u010de o daljnjim, iako smanjenim, logorskim aktivnostima i u 2. i 3. st. Iako je prona\u0111eno nekoliko predmeta koji potje\u010du iz razdoblja kasne antike, oni ipak predstavljaju rijetke nalaze.<\/span><\/p>\n Od 1998. god. sustavno se objavljuju preliminarna izvje\u0161\u0107a s arheolo\u0161kih iskopavanja iz prethodne godine. Od te 1998. god. napisani su brojni stru\u010dni i znanstveni radovi, a na doma\u0107im i me\u0111unarodnim kongresima su predstavljana nova postignu\u0107a to jest rezultati najnovijih istra\u017eivanja.12 Zahvaljuju\u0107i takvom na\u010dinu prezentacije na\u0161ega rada lokalitet je na\u0161ao mjesto u relevantnim publikacijama koje su objavljene u inozemstvu.13 Paralelno s novim istra\u017eivanjima provodila se sustavna obrada i objava starih nalaza.14 Nakon pet godina objavljeni su i rezultati arheolo\u0161kih istra\u017eivanja provedenih izme\u0111u 1997. i 2001. godine.15 2003. god. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta je odobrilo produ\u017eetak financiranja projekta Rimski vojni logori u Hrvatskoj \u2013 Tilurij (130460). U ovoj su knjizi predstavljeni rezultati istra\u017eivanja tog drugog projektnog razdoblja.<\/span><\/p>\n Prostor<\/span><\/p>\n Legijski logor Tilurij bio je smje\u0161ten na desnoj obali rijeke Cetine. Rijeka, koja je duga\u010dka 105 km, u svom gornjem toku prolazi kroz ravni\u010darski prostor da bi nakon napu\u0161tanja Trilja u daljnjem toku protjecala kroz stjenoviti klanac. Upravo na mjestu gdje tok rijeke prijelazi iz ravni\u010darskog u kanjonski dio sagradili su Rimljani legijski logor. On se nalazio na prostranoj visoravni nad rijekom Cetinom, na 429 m nadmorske visine, kod dana\u0161nje crkve sv. Petra. Njegova cjelokupna povr\u0161ina pokazuje odre\u0111eni pad terena i to od zapada prema istoku i od sjevera prema jugu \u0161to se i danas lako uo\u010dava zahvaljuju\u0107i kaskadnoj strukturi povr\u0161ine. Razlika u visinama izme\u0111u najve\u0107ih sjeverozapadnih to\u010daka i najni\u017eih jugoisto\u010dnih to\u010daka u logoru iznosi oko 20 m. Arheolo\u0161ka su istra\u017eivanja otkrila da su taj pad terena Rimljani rije\u0161ili masivnim nasipavanjem odre\u0111enih gra\u0111evinskih povr\u0161ina, odnosno niveliranjem terena pri \u010demu se koristilo amorfno kamenje, zemlja, a ponegdje i \u017ebuka. Gradnja se dakle morala prilagoditi odabranom prostoru \u0161to je dovelo i do toga da logor nije bio sagra\u0111en u obliku pravokutnika, kako su preporu\u010divali anti\u010dki graditeljski majstori. Kako se pokazalo nakon otkri\u0107a dijelova sjevernog, zapadnog i isto\u010dnog bedema logor je imao trapezoidni oblik povr\u0161ine oko 12 ha. Dana\u0161nji izgled sela Gardun se sastoji od nekoliko grupa kamenih ku\u0107a izme\u0111u kojih su ostaci nekada\u0161njih manjih poljoprivrednih parcela. Takav raspored pokazuje da je u 17. st. prido\u0161lo stanovni\u0161tvo stvorilo, po vlastitim potrebama, potpuno novi prostor koji ne odgovara nekada\u0161njem tlocrtu legijskog tabora. U\u010dinili su to gotovo potpunim odstranjivanjem rimskih gra\u0111evina pri \u010demu su sav, na taj na\u010din dobiveni, klesani kameni materijal, iskoristili za izgradnju vlastitih ku\u0107a, kao \u0161to je mogu\u0107e da su ga koristili i za trgovinu. Neupotrebljivim kamenom kao i komadima rimske gra\u0111evinske opeke gradili su me\u0111e. Donji dijelovi vanjskih zidova dvaju rimskih gra\u0111evinskih sklopova, prona\u0111enih uz zapadni (sonda Z) i isto\u010dni bedem (sonda A), ostali su nam, kao \u0161to je to slu\u010daj i s mozaikom (sonda B), sa\u010duvani jer su izme\u0111u ostaloga tako\u0111er slu\u017eili kao me\u0111e poljoprivrednih parcela. Kako se za sada \u010dini, legionari VII. legije su se u Tiluriju opskrbljivali vodom iz cisterni. Postoji vjerojatnost da su crpili vodu i iz podzemnih izvora jer su takvi izvori vode i danas aktivni na tri gardunske lokacije.<\/span><\/p>\n Metodologija<\/span><\/p>\n Unato\u010d velikom broju pokretnih spomenika s prostora Tilurija, a koje su tijekom vi\u0161e od dva stolje\u0107a dospijevali u muzeje u Splitu i Sinju, na podru\u010dju nekada\u0161njega legijskog logora Tilurija nisu do 1997. nikad provo\u0111ena arheolo\u0161ka iskopavanja. Na nadgrobnim stelama koje su se podizale preminulim vojnicima sa\u010duvani su i natpisi, zahvaljuju\u0107i kojima je znanost mogla ot\u010ditati podatke o njihovom porijeklu, slu\u017ebi i godinama provedenim u vojsci. Spomenici iz Tilurija koji su dospjeli u muzeje, iako od neprocjenjive va\u017enosti, pospremljeni su tamo bez ikakvih podataka o kontekstu nalazi\u0161ta, \u0161to zna\u010di da ne pru\u017eaju ama ba\u0161 nikakve informacije ni o nekropoli gdje su bili postavljeni, a jo\u0161 manje o arhitekturi logora odnosno o prostornom opsegu i njegovim gra\u0111evinama ili o tehnici njihove gradnje. Da bi se to saznalo bilo je potrebno zapo\u010deti s arheolo\u0161kim istra\u017eivanjima. U knjizi Tilurium I predstavljena je metodologija istra\u017eivanja koja se primjenjivala tijekom prvih pet godina iskopavanja, a koja se pokazala znanstveno ispravnom i koja je donijela odli\u010dne rezultate. Tijekom godina, prate\u0107i novitates arheolo\u0161kih tehnika iskopavanja, preuzimane su i prilago\u0111avane specifi\u010dnim potrebama lokaliteta odre\u0111ene prakse arheolo\u0161ke prospekcije, kao i vo\u0111enja terenske dokumentacije. Istra\u017eivanja Tilurija zapo\u010dela su 1997. g. pripremnim radovima kao \u0161to su sakupljanja arhivske dokumentacije (historijskih karata i mapa), starije arheolo\u0161ke literature, topografskih karata, postoje\u0107e literature o lokalitetu, te izvr\u0161enog vi\u0161ednevnog obilaska podru\u010dja gardunskog platoa. Prilikom obilazaka terena na poljima i u me\u0111a\u0161nim strukturama \u0161to dijele parcele, uo\u010den je rimski kerami\u010dki materijal kao i dijelovi rimskih kamenih spomenika uzidanih u zidove ku\u0107a i staja. U razgovorima s lokalnim stanovni\u0161tvom dobiveni su tako\u0111er zanimljivi i vrijedni podaci. Prije po\u010detka samih iskopavanja ustanovljen je sustav mjerenja i dokumentacije. Uz pomo\u0107 nastavnika i studenata s Geodetskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu izvr\u0161eno je geodetsko snimanje sela Gardun, a dobivene mjere su uvr\u0161tene u Gau\u00df\u2013Kr\u00fcgerov koordinatni sustav. Na taj je na\u010din konstruirana geodetska mre\u017ea, i to ne samo nad pretpostavljenom povr\u0161inom logora nego i nad \u0161irim podru\u010djem. To je odlu\u010deno na temelju rezultata prethodno obavljenoga obilaska terena, kao i na osnovu obavijesti o pokretnom materijalu iz razli\u010ditih muzeja koji \u010duvaju predmete iz Garduna. Kvadranti mre\u017ee su od zapada prema istoku ozna\u010deni slovima abecede, a od sjevera prema jugu arapskim brojevima. Od 2003. god. u tijeku arheolo\u0161kih iskopavanja za svakodnevnu dokumentaciju se koristila totalna mjerna stanica, a dobivena mjerenja su uvr\u0161tavana u generalni plan u AutoCad-u. Po\u010detne veli\u010dine povr\u0161ina (sondi) koje su se istra\u017eivale u mjerama 5×5 m i s 0,50 m kontrolnog profila, bile su dio kvadratnog rastera. Kasnije se istra\u017eivanje \u0161irilo prema polo\u017eaju arhitektonskih ostataka, a u nekim slu\u010dajevima je i imovinsko-pravno stanje na terenu diktiralo smjer. Sonde su ozna\u010dene slovima abecede (A, B, T … ) ili prvim slovom izra\u017eene karakteristike na sondi (Z od zid,\u2026.) Unutar svake sonde se istra\u017eivalo po blokovima koji su dobivali redne brojeve redoslijedom iskopavanja. Na taj je na\u010din do 2001. istra\u017eeno ukupno oko 750 m2 logorske povr\u0161ine. Odluka o postavljanju geodetske mre\u017ee na samom po\u010detku iskopavanja nad cjelokupnim lokalitetom, iako financijski optere\u0107uju\u0107a, pokazala se vrlo dobrom. Sva kasnija, osuvremenjena, digitalna dokumentacija bazirana je upravo na geodetskoj mre\u017ei i vo\u0111ena u AutoCad-u. Terenska dokumentacija sastojala se od kronolo\u0161kog opisa arheolo\u0161kih iskopavanja pojedinih gra\u0111evinskih sklopova u terenskim dnevnicima, nacrtne dokumentacije (1:20) i shematskog crtanja svakog posebnog nalaza. Osim toga koristile su se i Excel-tablice za dokumentaciju stratigrafskih jedinica, pokretnih nalaza, kao i za popise fotografija i crte\u017ea. Nacrtna dokumentacija od 2004. god. prati stratigrafske jedinice koje su dobivale redne brojeve redoslijedom pronalaska. Ona tako\u0111er prati vertikalne profile jer se iskopavanje svake sonde zavr\u0161avalo na zdravici. Jedna od karakteristika ovog arheolo\u0161kog terena je da se ostaci najmla\u0111e rimske razine nalaze neposredno ispod recentnoga podhumusnog sloja. Iako je taj najmla\u0111i anti\u010dki sloj ponegdje bio te\u0161ko o\u0161te\u0107en djelovanjem pluga, uglavnom su donji slojevi bili intaktni. Sve bitne poduzete radnje tijekom iskopavanja kao i posebni nalazi su fotografirani digitalno, u crno-bijeloj tehnici i u boji. Informacije se od samog po\u010detka obra\u0111uju i ra\u010dunalno, sukladno trenutnim dosezima digitalizacije, korisnim za arheolo\u0161ko iskopavanje. Na crte\u017eima se ozna\u010dene visine odnose na apsolutnu nadmorsku visinu. <\/span><\/p>\n Znanstvena istra\u017eivanja koja su se provodila od 2002. do 2006. godine, a koja se objavljuju u ovoj knjizi, nastavila su se slu\u017eiti dotada\u0161njim metodolo\u0161kim postupkom uz pro\u0161irenje obrasca za dokumentaciju pokretnih nalaza i stratigrafskih jedinica. U nastojanju da se dobiju \u0161to kvalitetniji podaci prije svega skupljanjem \u0161to vi\u0161e relevantnih informacija, napravljene su zra\u010dne fotografije i fotogrametrijske snimke, tzv. digital terrain model (DTR) i arheolo\u0161ka geofizika. Osim toga pokrenuta je dodatna potraga za pokretnim neobjavljenim materijalom iz depoa razli\u010ditih muzeja (staklo, metal, geme, cigla).<\/span><\/p>\n Klasificiranjem i valorizacijom svih dobivenih podataka omogu\u0107en je ciljani odabir novih sondi. Osim toga zapo\u010deto je organiziranje baze podataka i arheolo\u0161kog arhiva, a pomno dokumentirani pokretni nalazi bili su podvrgnuti analizi na kojoj \u0107e se mo\u0107i temeljiti izrada stratigrafije cjelokupnog terena.<\/span><\/p>\n
\n<\/span><\/strong><\/p>\n